Glavni ciljevi su, prema njemu, izvršenje kazni osoba osuđenih pred tribunalima i Mehanizmom, podrška nacionalnim pravosuđima u ostvarivanju pravde za žrtve zločina počinjenih u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji te očuvanje istine, pomirenja i obrazovanja kroz javni pristup arhivama Mehanizma.
Brammertz je na početku podsjetio na rezultate ostvarene tokom protekle tri decenije.
“Putem ad hoc tribunala i Mehanizma, Vijeće sigurnosti i Ujedinjene nacije ostvarili su neuporediv rezultat u oblasti odgovornosti i pravde. Optužene su 254 osobe, osuđene 154, a više nema bjegunaca”, rekao je Brammertz.
Dodao je da je taj rezultat potvrda posvećenosti UN-a pravdi i odgovornosti.
Govoreći o izvršenju kazni, naglasio je da ono predstavlja temeljni princip krivičnog pravosuđa.
“Tribunali i Mehanizam imali su mandat da procesuiraju pojedince i utvrde njihovu ličnu odgovornost za počinjene zločine. Krivica pripada isključivo njima, a kazna se odnosi na djela koja su počinili. Ne postoji kolektivna, već individualna krivična odgovornost”, kazao je.
Osvrnuvši se na sadašnji rad Ureda tužioca (OTP), Brammertz je istakao da je jedan od najvažnijih rezultata strategije okončanja rada tribunala to što su države članice preuzele punu odgovornost za nastavak procesa utvrđivanja odgovornosti.
Podsjetio je da pred nacionalnim pravosuđima i dalje predstoji značajan posao, navodeći da vlasti Ruande još tragaju za više od 1.000 osoba osumnjičenih za genocid, dok u zemljama bivše Jugoslavije više od 2.000 osumnjičenih tek treba biti predmet istraga.
“Države članice dosljedno naglašavaju koliko je moj Ured neophodan u pružanju podrške njihovom radu. Ostvarivanje pravde pred njihovim sudovima zavisi od dokaza i stručnosti koje pruža moj Ured”, rekao je.
Govoreći o arhivama Mehanizma, Brammertz je naglasio da je od presudne važnosti očuvati sjećanje na žrtve i preživjele.
“Ključno je da priče žrtava i preživjelih nastave živjeti. Upravo im sjećanjem odajemo počast”, rekao je.
Dodao je da je istina danas potrebnija nego ikada, upozorivši da negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca i dalje traju.
“Pomirenje zavisi od potpunog poštovanja patnje svih žrtava, bez obzira na njihovu pripadnost”, istakao je.
Naglasio je i da iskustva Ruande i bivše Jugoslavije ostaju od izuzetnog značaja jer obrazovanje o počinjenim zločinima pomaže u prepoznavanju upozoravajućih znakova i doprinosi sprječavanju budućih zločina.
Na kraju obraćanja Brammertz je iznio tri preporuke zasnovane na svom iskustvu glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Mehanizma.
Predložio je da Mehanizam i dalje bude odgovoran za izvršenje kazni osuđenih pred tribunalima i tom institucijom, da mandat Ureda tužioca za pružanje pomoći nacionalnim pravosuđima u procesuiranju zločina počinjenih u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji bude prenesen na Sekretarijat UN-a, zajedno s dijelom arhivske građe i osoblja te da arhive Mehanizma budu ustupljene UN-u radi dugoročnog upravljanja i javnog pristupa.
Zaključujući obraćanje, poručio je da je zahvaljujući kontinuiranoj podršci Vijeća sigurnosti tribunalima i instituciji čiji je on glavni tužilac, veliki broj žrtava u Ruandi i na području bivše Jugoslavije dobio pravdu koju zaslužuju, saopćeno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
