U iskrenom razgovoru, Maya Sar nas vodi kroz proces nastajanja novih pjesama, objašnjava kako prepoznaje trenutak kada je neka melodija suđeni “hit za nju”, a kada je namijenjena velikanima poput Zdravka Čolića te otvoreno govori o svom životu u Ljubljani, nostalgiji za Sarajevom i evoluciji regionalne muzičke scene.
Kad je riječ o pjesmi “Vrati mi ljubav”, aranžman zajednički potpisuju Maya Sar i Mahir Sarihodžić, a vizuelnu priču pjesme oblikovala je rediteljica Ana Stanić, dajući joj dodatnu emotivnu dimenziju.
Uzevši u obzir da pjesma stiže nakon pauze, Maya Sar kaže:
“Neke tri godine otprilike je prošlo. Naravno, taj period sam koristila za neki drugi vid kreativnog rada, što se tiče autorstva i za druge izvođače i spremanje novog albuma koji bi također trebao na jesen biti objavljen. I nekako ova pjesma ‘Vrati mi ljubav’, nju sam na kraju napisala i neplanski je ušla na album. I nekako razmišljajući šta bi bilo to što me u ovom momentu najbolje karakteriše i kako bih voljela da se vratim, to je upravo ova pjesma. I nosi neku pozitivnu energiju i ima tu neku svjetlinu”.
“Često ljudi kažu: ‘Tužna je’, međutim ja je tako ne doživljavam. Imam melanholije, to je neki moj zaštitni znak u pisanju, ali ne patetika nego baš melanholija, koja mislim da nije loša. Tako da i po zvuku pjesma je karakterno malo drugačija od mojih prethodnih jer je malo energičnija i sam sam postavka aranžmana je onako malkice progresivnija i malo više u, kako da kažem, neki otklon od akustičnog zvuka što je negdje moj primarni zvuk”, govori nam na početku razgovora.
Kad je riječ o inspiraciji za pjesmu, Maya Sar kaže da je to bio trenutak neke samospoznaje.
“Čežnja, nada, to su neka stanja, neke emocije koje su u čovjeku duboko ukorijenjene, pogotovo ta nada u svim aspektima života i za čime stremimo, a čega se teško i odričemo kad dođe recimo trenutak da se čovjek mora pobrinuti s nekim činjenicama u svom životu. Tako da je to upravo ta situacija kad svjestan da morate nešto pustiti iz života zato što tako jednostavno treba, a s druge strane, ta nada koja nas stalno održava, kako se to kaže, hod po tankom ledu ili po ivici, biti ili ne biti. I zapravo pjesma je o tome koliko je zapravo čovjek svojom suštinom krhak u toj emociji i da nekad i sam sebe laže za neke stvari da bi mu lakše bilo da preživi”, priča nam u nastavku.
“Kad pišete za druge morate imati u vidu njihovu karijeru, ali i karakter čovjeka”
Uzevši u obzir da je period diskografske pauze provela radeći u studiju s drugim autorima i izvođačima, a jedan od njih je i Zdravko Čolić za kojeg je napisala pjesmu “Ne daj mi da ostarim sam”, Maya pojašnjava kako izgleda kreativni proces i saradnja.
“Ja nisam čovjek, odnosno umjetnik koji nudi svoje pjesme, iako nemam ništa protiv, mnoge kolege tako rade. Jednostavno, ja se nisam opredijelila za taj model jer mislim da onaj ko prepoznaje moj senzibilitet, negdje na isti način radi stvari, odnosno prepoznaje se i komunicira i kroz pjesme, a i direktno znači kad potražuje pjesme. Konkretno što se tiče Čole, ovo je naša treća saradnja. Ja sam već pisala pjesme ‘Zar se nismo shvatili’, poslije toga ‘Prije nego te izgubim’ i ova pjesma je dosta davno i nastala, nego isto tako vrijeme čini svoje. Čovjek ima turneje, radi neke druge stvari i sad joj je bio momentum da se desi, što je super ispalo”, pojašnjava nam Maya.
Ističe da kad piše za druge, nema dvostruke kriterije.
“Ja muziku iz dna duše volim i živim je i jedino šta je razlika jeste da nekako više zanatski u smislu tog nekog pristupa, možda malo i psihološkog kad radite za nekog drugog, morate procijeniti ličnost, morate imati u vidu cijelu karijeru, karakter čovjeka. Recimo tu puno više imam slobode sa samom sobom jer ne susprežem sebe u tom pokušaju da kopam po sebi i da izlazim iz zone komfora i da ispipavam teren i nešto što mi nije možda moje primarno. Tako da, što se tiče neke ozbiljnosti i etike u tom smislu, ne pravim apsolutno razliku”, navodi dalje.
Na pitanje kako zna da je neka pjesma “njena”, kaže: “Kad se naježim i kad stvarno osjetim da mi je duboko u duši neka moja priča”.
Pjesma “Vrati mi ljubav” je najava novog albuma koji stiže najesen, a otkrila nam je da donosi 10 novih pjesama.
“Ja sam prilično dugu diskografsku pauzu napravila od prvog albuma, u međuvremenu se desio live album ‘Live in Theater’ koji je pratio regionalnu turneju po teatrima. I nekako sve to vrijeme ja jesam pisala, ali nastupio je i period korone gdje je već pola albuma bilo faktički i gotovo. U međuvremenu smo se preselili u Ljubljanu, jednostavno život, tok života usmjerava čovjeka na neke druge stvari i jednostavno osjećam da je sad trenutak da imam i snage i da imam i kapaciteta da predstavim to sve što sam radila posljednjih godina ljudima”, navodi.
Izlazak albuma pratit će i regionalna turneja, ali i spotovi.
“Iskreno mislim da pjesme i zažive tek tada kada se javno izvode i u tom kontaktu s publikom. I mislim da je to najdivniji oblik kad muzika stvarno dobija onaj svoj pravi momentum jer to je nešto što se ne može replicirati, desi se u tom trenutku, u vremenu i to je to. I više nikad ne može da se vrati tako”, pojašnjava.
“Čovjek ne može pobjeći od svog DNK, predrasuda je da su Slovenci hladan narod”
Prije nekoliko godina, Maya Sar se preselila u Sloveniju, a ističe da joj Sarajevo i Bosna jako nedostaju.
“Mislim da čovjek nikad ne može otići od svog DNK i mislim da je to dobro nositi sa sobom i biti svjestan tog svog identiteta, čemu ja učim i svoju kćer. I ona je ponosna u svemu tome na jedan zdrav način. S druge strane, mislim da čovjeku u životu treba da se otvori i za nove stvari, za nove ljude, za nove prilike i to je jedini razlog zbog koga sam odlučila da se preselim u Ljubljanu. Dakle, ništa ružno na konto Sarajeva i Bosne, nikad ne bih ni izgovorila niti mislim, nego jednostavno osjetila sam da mi u trenutku treba promjena”, kazala je.
Pojašnjava da je izbor pao na Ljubljanu jer nije predaleko od Bosne i Hercegovine jer je vezana za porodicu tj. za roditelje koji su u Tuzli, ali i prijatelje koji većinom žive u Sarajevu.
“I tu sam provela najveći dio života, tako da niti želim, niti mogu da se odreknem ovoga i ovo smatram samo kao jednu fazu u životu. Sada je tako, šta život dalje nosi niko od nas ne zna”, navodi. Poredeći način života u Sarajevu i Ljubljani kaže:
“Pozitivna strana jeste koliko su ljudi ekološki osviješteni, što me zaista fascinira i koliko je sama zemlja, a i Ljubljana kao grad nije velika, ali nudi sadržajem kulturnim, program koji je na nivou velikih metropola. Onda, dosta pažnje polažu na dječija prava, ali na jedan zdrav, objektivan način. Isto, dopada mi se školstvo tamo i nekako čini mi se da su zdrava nacija i da dosta ljudi polaže i na fizičko zdravlje i radišni su. Recimo, puno predrasuda sam ja sama imala koje sam pokupila tako u hodu o Slovencima da su hladni narod, a zapravo nisu. Možda dijelom i tim što imaju jako puno ljudi sa naših prostora koji žive tamo, pa nekako jeste i da njihov temperament se godinama mijenja kako nas je tamo puno. Mi njima nešto damo, oni nama, lijepo je”.
“Voljela bih da se BiH vrati na Eurosong, posljednjih godina mi u takmičenju fali pjesme”
Maya Sar predstavljala je Bosnu i Hercegovinu 2012. godine na Eurosongu, a mnogima je taj nastup prva asocijacija na pomen njenog imena. O tom iskustvu kaže:
“Meni je to značajno iskustvo u životu, nego više sa aspekta da u tom trenutku kad sam imala šta da ponudim dala sam najbolje od sebe i ne znam da li bih mogla ponoviti na isti način, samo to, ništa drugo. A što se tiče Eurosonga, naravno svaka prilika koja promoviše zemlju u pozitivnom svjetlu, a moramo se složiti da to jeste promovisalo na dobar način našu zemlju jer to sami i učesnici i poklonici Eurosonga znaju da su naši ljudi uvijek išli u finale, što nije baš ni slučaj sa svim regionalnim zemljama, i da su uvijek imali nekako autentične i zapažene nastupe, bez obzira na finalni plasman”.
“Voljela bih, naravno, da se BiH ponovo vrati, ali da to bude opet smisleno i da to bude podržano, jer znam da bez podrške to je jako teško izvodivo. Ne mislim samo ni na finansijsku nego više i stratešku, jer to jeste projekat gdje zaista i lobiranje odigra svoje, rekli ste i sama politizacija, kako se glasovi dobijaju, ali mislim da je to dobra stvar za promociju jedne zemlje. S druge strane, gledajući posljednje godine, ja koja jesam uvijek bila fan Eurosonga, šta mi manjka uz grande produkciju koju taj šou nudi i uz činjenicu da jednostavno savremena muzika i savremeni entertainment traži puno više od same pjesme, šta meni nedostaje jeste da se vratimo na početak tog takmičenja koje u nazivu ima ‘Euro-song’. Dakle, pjesma. Meni nedostaje više muzike na tom takmičenju”, navodi u nastavku.
Kad je riječ o novim muzičkim trendovima, Maya Sar kaže kako “nije hejter” ni prema ljudima, niti prema muzici:
“Nisam neko ko osporava tuđi uspjeh da bih rekla sada, bez obzira ako se meni neke stvari ne sviđaju, ali jednostavno poštujem ljude koji postignu bilo kakav uspjeh. Znači da iza toga ipak mora postojati neki rad, neki kontinuitet. Ja pošto sam akademski muzičar, znači meni je važan kvalitet muzike, što ne znači da je svakom slušaocu. Možda ljudima nekad i moji tekstovi budu ili teški ili dosadni i ja to razumijem da se ne može svima sve svidjeti”.
“Ali šta je važno, znači i kad čovjek bira neki put kojim ide, da ne sluša nikog drugog nego samog sebe jer jedino u tom kontekstu možete biti autentični, a publiku vjerujte ne možete zavarati. Znači možeš biti produkt jednog vremena vrlo kratko, ali meni to nikad nije bila intencija. Više mi je bila stvar toga da, da to što radim traje, prvo mene da ispunjava i da neke moje lične granice pomjera, a onda ako imam ljude koji na isti način vibriraju i na istoj frekvenciji, to onda samo benefit svega”, dodaje.
Na kraju nam je govorila o svojim željama za budućnost.
“Pa ima puno toga što želim zaista u muzici i to je onaj neiscrpan izvor meni inspiracije za život. Šta bih poželjela je da me inspiracija ne napusti. Bude perioda kada stvarno mislim ‘neću nikad više napisati pjesmu’, ili makar na nekom nivou gdje bih prema mom nekom mišljenju trebala da idem dalje. Ali, kao i sve u životu, kad čovjek forsira neke stvari koje nisu prirodne i organske, ne daju dobar rezultat. Tako da, pogotovo u umjetnosti, jer je to stvar čula i stvar osjećaja, pogotovo muzika koja nije opipljiva umjetnost”.
“Jednostavno treba pustiti i vrijeme da čovjek sazrijeva i kao ličnost, a i kao umjetnik koji se bavi time i da jednostavno se ne zatvara u neke niše i u neke okvire koji su isključivo poznati, nego bukvalno da isprovocira sebe da da nešto, tako je, nešto novo od sebe”, zaključuje Maya Sar.
