Messinis je od 1978. do 2014. radio kao fotoreporter za mnoge grčke i strane medije, među kojima su European Pressphoto Agency (EPA) i Associated Press (AP).
Ovaj fotoreporter bilježio je mnoga ratna dešavanja, kako u Bosni i Hercegovini tako i na Kosovu, u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Libanu, Afganistanu i Jemenu. Ipak, posebna sjećanja vežu ga za Sarajevo, kojem se ponovo vratio.
Messinis navodi da je Sarajevo fenomen
“Posebne emocije osjetio sam kada sam ponovo prošao kroz Tunel spasa. Bio je neobičan osjećaj. Obilazio sam grad, prošetao sam Grbavicom i prisjetio se nekih lokacija na kojima sam fotografisao tokom opsade. Bio sam tužan i sretan u isto vrijeme. Sretan sam da vidim da ljudi sada žive normalne živote u ovom gradu. Napravio sam neke fotografije za sebe. Fotografisao sam pijacu Markale sada, u miru, ispunjenu svježim voćem, povrćem i cvijećem”, rekao je.
Tokom fotoreporterske karijere, Messinis je kroz svoj objektiv zabilježio mnoge trenutke suza, tuge, nedostajanja, a navodi da je poseban osjećaj vidjeti ljude u Bosni i Hercegovini u miru i sreći.
“Drago mi je vidjeti sada ljude skupa, vidjeti svoje prijatelje i kolege u ovom gradu. S nekima sam se sreo nakon 30 godina. Drago mi je bilo prije svega da ih vidim žive. Sarajevo je fenomen, u ovom gradu možete na jednom mjestu vidjeti katoličku crkvu, džamiju, pravoslavnu crkvu, sve zajedno. To me oduševljava”, poručio je.
Poredeći Sarajevo pod opsadom i sada, u miru, Messinis ističe da se mnogo toga promijenilo, u pozitivnom smislu.
“Sve se promijenilo. Sada možete vidjeti ljude da se smiju. Kada sam fotografisao mnoge ratne događaje, uvijek vidite tugu na licima ljudi, ali drago mi je kada sve prođe zabilježiti njihove osmijehe”, kazao je.
Upoznao je djevojčicu koju je 1992. godine fotografisao u Sarajevu
Prije nekoliko godina Messinis je predstavio izložbu u Grčkoj, koja se tiče opkoljenog Sarajeva, a na ovoj izložbi posebnu pažnju privukla je fotografija djevojčice i njene majke u suzama, koja se pozdravlja s ocem koji ostaje braniti Sarajevo.
Fotografija je nastala u novembru 1992. godine, a Messinis je pojasnio da ga je prije četiri godine djevojčica Maša s fotografije slučajno pronašla i prepoznala sebe.
“To je bila moja prva fotografija zabilježena u ovom gradu i moj prvi dan u ovom gradu. Vidio sam buseve koji prevoze ženu i djecu. Maša je plakala, ja sam fotografisao, nisam znao ništa o njoj. Prije četiri godine postavio sam njenu fotografiju i dobio poruku upravo od nje, gdje je napisala da su ona i njena mama na fotografiji. Kada smo se sreli počela je plakati, a ja sam je pitao zašto plače kada je uspjela sve da preživi. Maša mi je rekla da je gledajući fotografiju shvatila da je to bio njen posljednji susret sa svojim ocem, koji je stajao pored mene dok sam fotografisao. Nikada ga više nije vidjela jer je ubijen u ratu, dva mjeseca nakon nastanka fotografije. Sve te situacije ostavljaju zaista poseban utisak na mene”, poručio je.
Ova situacija podsjetila ga je zašto se počeo baviti fotografisanjem. Također, Messinis ističe da je uživao u proteklom boravku u Sarajevu, kao i da će se ponovo vratiti ovom gradu. Iako je fotografisao ratna dešavanja širom svijeta, on ističe jednu stvar koja je zajednička za sve.
“Mislim da ću ponovo doći u Sarajevo i to brže nego što sam planirao. Fotografišući kroz život, ono što je zajedničko za sve moje fotografije jednostavno su ljudi, njihova borba i preživljavanje u svim okolnostima. Kada je riječ o mojim planovima za naredni period, ono što je sigurno je da se planiram vratiti Sarajevu i vjerovatno organizovati jednu izložbu u ovom gradu”, kazao je Messinis na kraju razgovora za Klix.ba.
