Topliji dani znače više vremena na otvorenom i radost za naše četveronožne prijatelje. Međutim, visoka zelena trava skriva jednu od najvećih sezonskih opasnosti za pse – livadsku vlasulju, u narodu poznatu i kao strelica, divlji zob ili klas.
Glavni razlog opasnosti krije se u samoj anatomiji ovog klasa koji je građen poput jednosmjerne strelice. Vlasulja ima oštar vrh i sitne, unazad okrenute dlačice zbog kojih se, nakon što se zabode u kožu ili dlakavo krzno psa, ne može sama vratiti natrag. Svakim pokretom psa, bilo da je riječ o hodanju, češanju ili mrdanju glave, klas se pomiče isključivo prema naprijed, prodirući sve dublje u tkivo.
Za razliku od običnog trna koji ostaje na mjestu uboda, livadska vlasulja ima zastrašujuću sposobnost migracije kroz organizam. Ako se ne ukloni na vrijeme, ona može probiti kožu i kroz mišiće otputovati čak i do vitalnih organa poput pluća ili srca, uzrokujući teške unutrašnje infekcije, apscese i krvarenja.
Posebno su ugrožene šape, odnosno mekani prostor između prstiju gdje se klas lako zabada, nakon čega pas počne šepati i neprestano lizati bolno mjesto na kojem se ubrzo pojavljuje crvena, otečena kvržica. Još jedna česta meta su uši. Ništa manje opasno nije ni njuškanje trave jer pas može udahnuti klas u nos, što rezultira dramatičnim i silovitim kihanjem, dok u oku ova trava može izazvati teška oštećenja rožnice pa čak i gubitak vida. Zbog niske trave kroz koju prolaze, meta su često i osjetljiva područja prepona i genitalija.
Prepoznavanje simptoma ključno je za brzu reakciju. Ako primijetite naglo kihanje, kašljanje, trešenje glavom, lizanje šapa ili pojavu gnojnih rupica na koži neposredno nakon šetnje, velika je vjerovatnoća da je u pitanju upravo vlasulja.
U situacijama kada sumnjate da je klas ušao u uho, nos ili duboko pod kožu, izuzetno je važno da ga ne pokušavate sami vaditi pincetom ukoliko nije vidljiv na površini. Na taj način ga možete samo gurnuti još dublje ili polomiti, dok će zaostali dio nastaviti stvarati infekciju, zbog čega je najbolje odmah posjetiti veterinara.
Iako je potpuno izbjegavanje trave nemoguće, rizik se može svesti na minimum odgovornim ponašanjem vlasnika. Tokom kasnog proljeća i ljeta preporučljivo je birati pokošene površine i izbjegavati visoku, suhu travu. Detaljan pregled cijelog tijela psa nakon svake šetnje, s posebnim naglaskom na šape i uši, najbolja je preventiva.
