Izložba je rezultat višemjesečnog rada na reviziji, obradi i digitalizaciji Zbirke “Kamerni teatar 55”. Autorica je istraživala sačuvanu arhivsku građu Muzeja koja se odnosi na rad ovog značajnog sarajevskog teatra tokom ratnog perioda, od 1992. do 1995. godine.
Polazeći od plakata, afiša, programa, fotografija, novinskih članaka i drugih arhivskih tragova, izložba ne pokušava ponuditi potpunu rekonstrukciju jednog vremena, nego govori o onome što je sačuvano, ali i o prazninama, prekidima i mogućnostima novog čitanja arhivske građe.
Kako je istakla autorica Lejla Avdović, rad na zbirci pokazao je da arhiv nije samo mjesto pohrane dokumenata nego prostor koji zahtijeva stalno preispitivanje, provjeru, dopunu i novo tumačenje.
“Najveći izazov bio je rad na samoj zbirci, gdje su uočena neslaganja između inventarnih knjiga i stvarnog stanja građe. Dio materijala nije bio identificiran i upravo je taj proces istraživanja otvorio nova pitanja i mogućnosti razumijevanja arhiva”, naglasila je Avdović.
Izložbu je otvorila glumica i rediteljica Kaća Dorić, koja je istakla svoje duboko poštovanje i veliku ljubav prema Kamernom teatru 55.
“Duboko sam zahvalna Kamernom teatru 55, koji nam je tokom rata ustupio prostor da napravimo ‘Kosu’, koju je vidjelo bezbroj ljudi i koju smo igrali više od 50 puta. Hvala im što su nam dozvolili da napravimo ‘Ljubavnike’, koji su završavali pjesmom. Tokom izvođenja predstave prvo bi se vidio osmijeh, a onda bi uslijedio gromoglasan smijeh kojem bi se na kraju pridružio i plač”, kazala je Dorić.
Direktorica Muzeja Šejla Šehabović naglasila je da je izložba dio većeg projekta u okviru kojeg je Zbirka “Kamerni teatar 55” revidirana, elektronski popisana i digitalizirana, te da je Muzej sada može učiniti dostupnom akademskoj publici, istraživačima i istraživačicama.
“Izložba je nastala kao dio naše saradnje s Filozofskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, odakle nam dolazi autorica Lejla Avdović, koja je samostalno odabrala koji dio zbirke želi obraditi i predstaviti na izložbi. Također, svega ovoga ne bi bilo bez Zorana Lešića, koji je napravio dio video-arhiva potrebnog za ovu izložbu. Njegovo znanje i pomoć pri identifikaciji arhivske građe bili su važan doprinos njenom nastanku. Za ovaj projekt dobili smo podršku i mladih i starih, i studenata i penzionera”, kazala je Šehabović.
Poseban segment izložbe čine intervjui s učesnicima i učesnicama, svjedocima i svjedokinjama rada Kamernog teatra 55, koje je Zoran Lešić realizirao u okviru muzejskog Video-arhiva u nastanku. Njihova sjećanja dopunjuju dokumente i daju glas iskustvima koja arhivska građa sama ne može u potpunosti zabilježiti.
U okviru izložbe predstavljena su svjedočenja Kaće Dorić, Miodraga Mikija Trifunova i Srđana Jevđevića, koji iz različitih profesionalnih perspektiva govore o ratnom periodu Kamernog teatra 55 – kao glumci, autori, muzičari i saradnici teatra.
Izložba “Sve što je ostalo – Arhiv 1992–1995” podsjeća da se historija jedne institucije ne čuva samo u dokumentima nego i u sjećanjima ljudi koji su učestvovali u njenom radu.
Ona predstavlja korak u daljem proučavanju, zaštiti i unapređenju dostupnosti arhivske baštine Kamernog teatra 55.
Izložba “Sve što je ostalo – Arhiv 1992–1995” otvorena je za posjetioce do 10. augusta 2026. godine.
