Izložba predstavlja svjedočanstvo sjećanja, solidarnosti i prijateljstva između Italije i Bosne i Hercegovine tokom i nakon rata. Kroz pisma sarajevskih učenika, fotografije, intervjue i multimedijalne sadržaje, posjetiocima približava iskustva djece koja su odrastala pod opsadom, naglašavajući važnost kulture sjećanja, međusobnog razumijevanja i izgradnje trajnog mira.
Uz prisustvo autora, izložbu su otvorili prorektor za međunarodnu saradnju UNSA Kemal Durić te ambasadorica Republike Italije u BiH Sarah Eti Castellani.
Durić je istakao da rat ne ostavlja samo razrušene gradove, nego i duboke posljedice na ljude.
“Oni koji su preživjeli rat znaju da on ne donosi samo fizičku destrukciju, nego i duboke psihološke posljedice. Upravo zato pisma koja su djeca tada pisala imaju ogromnu simboličku, ali i stvarnu vrijednost. U tom vremenu predstavljala su oblik podrške, nade i međusobne povezanosti”, rekao je Durić.
Stoga je Univerzitet u Sarajevu bez razmišljanja prihvatio da bude domaćin izložbe jer ona, osim što predstavlja vrijedan historijski dokument, nosi snažnu mirovnu poruku.
“Osim dokumentarne vrijednosti, ono što smo prepoznali jeste važnost mirovne inicijative koja je u osnovi cijelog projekta. Univerzitet u Sarajevu osjeća obavezu da, na temelju vlastitog iskustva i svega što su prošli njegovi studenti, profesori i građani Sarajeva, aktivno promoviše kulturu mira i vrijednosti koje mir predstavlja”, istaknuo je Durić.
Giuliano je podsjetio da je u Sarajevo prvi put došao 1995. godine kao ratni izvještač.
“Tada je zadatak svih nas novinara bio da govorimo koliko je granata palo na grad i koliko je ljudi poginulo. Međutim, boraveći u Katoličkom školskom centru, upoznao sam učenike i došao na ideju da rat ispričam kroz njihove glasove, kroz njihova pisma. Želio sam da iskustvo Sarajeva prenesemo na drugačiji način – kroz riječi djece”, podvukao je Giuliano.
Pisma učenika objavljivana su u italijanskom listu La Gazzetta del Mezzogiorno, gdje je tada radio, kako bi italijanska javnost osim ratnih statistika upoznala i emocionalnu stvarnost života djece u opkoljenom Sarajevu.
Tri decenije ta su pisma ostala sačuvana u njegovoj redakcijskoj ladici. Tek nakon odlaska u penziju odlučio ih je ponovo otvoriti i objaviti u knjizi, u kojoj su, na italijanskom i hrvatskom jeziku, sabrana dječija pisma, ali i intervjui i svjedočanstva prikupljena tokom rata.
Trideset godina kasnije Giuliano je pronašao pet žena koje su kao učenice srednje medicinske škole Katoličkog školskog centra pisale ta pisma. Njihove priče danas su sastavni dio izložbe, a posjetioci putem QR kodova mogu pogledati i poslušati njihova svjedočenja.
Govoreći o razlozima nastanka izložbe, Giuliano je kazao da je ideja nastala još 2017. godine, u vrijeme kada svijet nije bio suočen s današnjim ratovima u Ukrajini i Gazi.
“Želio sam da ova svjedočanstva ne ostanu zaključana u ladici, nego da budu trajna opomena da se ono što se dogodilo u Sarajevu više nikada i nigdje ne ponovi. Nažalost, danas gledamo da se ratovi i dalje dešavaju”, mišljenja je Giuliano.
Posebno je naglasio da izložba treba ostati upozorenje sadašnjim i budućim generacijama.
“Mlađi ljudi koji na sreću nisu doživjeli rat, moraju znati šta se dogodilo kako bi oni bili čuvari sjećanja i kako bi pomogli da se ovakve tragedije više nikada ne ponove. Svaki rat jednom završi, kao što je završio i rat u Sarajevu. Završit će i današnji ratovi, ali je važno da sačuvamo sjećanja, da o njima govorimo i da kroz poruke mira čuvamo ono što smo nakon svega uspjeli izgraditi”, poručio je Giuliano.
Tokom obraćanja nekoliko puta je zastao, vidno potresen emocijama, pa su novinari nakratko prekidali snimanje dok je pokušavao nastaviti govor.
Izložba “Sarajevo – od rata do mira. Trideset godina kasnije” ostaje svjedočanstvo da su dječiji glasovi, uprkos ratu, sačuvali vjeru u život, a njihova pisma danas predstavljaju univerzalnu poruku da se sjećanje mora čuvati kako bi budućnost bila mirnija od prošlosti.
