358 tona otpada ušlo u BiH, Lemeš pozvao tužilaštva da „zasuču rukave“

Prema podacima iznesenim u Novom danu, tokom 2014. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezene su 23 pošiljke s ukupno oko 358 tona otpada. Dokumentacija se odnosila na prekogranični uvoz neopasnog otpada, dok je u spornoj pošiljci pronađen i medicinski otpad. Dio otpada vraćen je u Hrvatsku.

O kontroli prekograničnog prometa otpada, mogućim zloupotrebama i ekološkim žarištima u BiH za Novi dan govorili su Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko forum Zenica, i Igor Kalaba iz Centra za zaštitu životne sredine Banja Luka.

Aktuelna afera u Hrvatskoj otvorila je i mogućnost povezivanja otpada pronađenog u Lici sa slučajem koji se prije više od decenije dogodio u BiH. Međutim, Lemeš naglašava da za takav zaključak nema potvrde.

„To su čisto špekulacije“, kazao je.

Mnogo važnijim smatra činjenicu da se u BiH nedovoljno radi na otkrivanju ekoloških žarišta, počinilaca i njihovom procesuiranju.

„Nema djelovanja na otkrivanju tih žarišta, na otkrivanju počinilaca, a posebno nema njihovog procesuiranja“, rekao je Lemeš.

Aktuelni slučaj u Gospiću, međutim, jeste predmet istrage hrvatskih institucija. Prema najnovijim informacijama HRT-a, vještačenje otpada na ilegalnom odlagalištu utvrdilo je prisustvo PFAS spojeva, a istraga se nastavlja.

Kalaba upozorava da slučaj iz Dervente nije jedini razlog za zabrinutost kada je riječ o upravljanju otpadom u BiH.

„Imamo strašno puno generalno ilegalnih deponija“, kazao je.

Problem, prema njegovim riječima, predstavljaju i službene deponije koje nisu sanitarne, a na kojima završavaju različite vrste otpada.

Posebno je ukazao na mogućnost manipulacija deklaracijama i sadržajem pošiljki koje prelaze granicu.

„Kako se rade deklaracije, naljepnice, kako izgleda to između uvoznika, izvoznika, špeditera na granicama i tako dalje – ponovo, poroznost granica je jako veliki problem“, rekao je Kalaba.

Govoreći o propisima u Federaciji BiH, Lemeš je kazao da opasni otpad legalnim putem ne bi mogao biti uvezen na način na koji se uvozi neopasni.

„Legalno ne bi mogao da prođe. To se onda vjerovatno sakriva, upakuje u neka druga pakovanja otpada“, rekao je.

Detaljan fizički pregled svake pošiljke, međutim, prema njegovim riječima, nije moguć.

„Nemoguće je sve fizički pregledati.“

Kontrola se, objasnio je, uglavnom zasniva na dokumentaciji i eventualnom uzorkovanju ukoliko postoji sumnja da nešto nije uredu.

Lemeš je istovremeno naglasio da su carinski propisi strogi, navodeći vlastiti primjer pošiljke humanitarne pomoći iz Slovačke koja je morala biti vraćena u Evropsku uniju zbog problema u izvoznoj deklaraciji.

Kada problematične pošiljke ipak prođu kroz legalne granične prijelaze, Lemeš sumnja na mogućnost korupcije.

„Vjerovatno onda radi se o korupciji, da se neko potplati, da zažmiri i da prođu takve pošiljke čak i kroz ove legalne granične prelaze“, kazao je.

Kalaba je dio profesionalnog iskustva stekao radeći u špediciji na graničnom prijelazu u Gradišci. Govoreći o tome kako fizička kontrola pošiljke može izgledati u praksi, ukazao je i na ograničenja koja proizlaze iz same količine robe.

„Imate sanitarne inspektore, recimo, koji otvore kamion, između ostalog, ne samo zbog korupcije, nego jednostavno zbog prirode posla u smislu količine materijala.“

Potom je opisao ono što je vidio tokom rada:

„Kamion se otvori, pogleda se prva bala, iza se ne izvlače stvari i tako dalje.“

„Ide se, što je rekao profesor, uglavnom na papire“, kazao je Kalaba.

Za 23 pošiljke Lemeš kaže: „Logično bi bilo da neko provede dodatnu kontrolu“

Tokom gostovanja otvoreno je i pitanje naknadnih kontrola pošiljki iz 2014. godine.

Prema podacima iznesenim u emisiji, riječ je o 23 pošiljke i ukupno oko 358 tona otpada.

Na pitanje postoji li sistem naknadne provjere ostalih pošiljki nakon što je u jednoj utvrđen problem, Lemeš je odgovorio:

„Trebalo bi, logično bi bilo da neko provede dodatnu kontrolu.“

Lemeš je potom iznio tvrdnju da su ljudi koji se bave takvim kriminalom često povezani s političkim strukturama.

„Mi živimo u zemlji koja je korupciju pretvorila od incidenta u način života“, kazao je.

Govoreći o ekonomskom motivu koji može stajati iza nezakonitog postupanja s opasnim otpadom, Lemeš je ukazao na cijenu njegovog propisnog zbrinjavanja.

„To je čista logika, čista pohlepa gdje ljudi vide priliku – vidi, ovo se skupo plaća, ja ću to da preuzmem, ja to uopšte neću da zbrinem, niko me neće kontrolisati“, rekao je.

Prema njegovom objašnjenju, zarada nastaje kada se naplati skupo zbrinjavanje otpada, a potom se ono ne provede na propisan način.

Lemeš je zbog toga direktno pozvao pravosudne institucije da se ozbiljnije bave ekološkim kriminalom.

„Ja pozivam tužilaštva da malo zasuču rukave, da malo pogledaju, barem da pogledaju ovo što istraživačko novinarstvo radi, da poslušaju šta se priča na medijima“, poručio je.

Dodao je da očekuje procesuiranje takvih slučajeva i kažnjavanje onih kojima se dokaže da su zagadili okoliš, uništili prirodu ili ugrozili zdravlje građana.

Jedan od ključnih problema, prema Lemešu, jeste i dostupnost informacija o okolišu.

Podsjetio je na Aarhusku konvenciju, kojom su građanima, između ostalog, garantirana prava na pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u donošenju odluka koje se tiču okoliša. BiH je instrument pristupanja Konvenciji položila 1. oktobra 2008. godine, a ona je za BiH stupila na snagu 30. decembra iste godine.

„Prvi preduslov je da mi imamo informacije. Znači, dajte nam te izvještaje“, kazao je Lemeš.

Smatra da bi organizacije civilnog društva, kada bi imale pristup bazama podataka, mogle identificirati probleme i alarmirati nadležne.

„Imamo jako puno institucija, i inspekcija, i agencija, i tužilaštava, sudova. Znači, svi oni treba da rade svoj posao“, poručio je.

Kalaba je tokom razgovora ukazao i na postojeća ekološka žarišta u BiH, među kojima je izdvojio područje Incela u Banjoj Luci, a spomenuo je i Mostar, Zenicu i Tuzlu.

Razmjere problema pokazuju i rezultati prve Mape okolišnih žarišta Bosne i Hercegovine, koju je UNDP predstavio u junu 2026. godine.

Pregledano je više od 100 potencijalno kontaminiranih lokacija, od kojih je 48 odabrano za uzorkovanje. Nakon više od 700 analiza uzoraka tla, vode i sedimenta, značajni okolišni rizici utvrđeni su na 34 lokacije.

Potencijalna potreba za sanacijom identificirana je na 18 lokacija u Federaciji BiH i 16 u Republici Srpskoj.

Kalaba smatra da se na brojne probleme moglo reagovati ranije.

„Najveća možda tragedija našeg vremena – sve ovo je bilo relativno lako sprječivo“, kazao je.

Govoreći o nepravilnom odlaganju medicinskog otpada, Kalaba je naglasio da posljedice zavise od njegove vrste.

Spomenuo je biohazardni materijal, lijekove, uključujući antibiotike, te radioaktivne materijale kao različite kategorije s različitim potencijalnim posljedicama.

Na neuređenim odlagalištima dodatni problem predstavlja mogućnost da otpad raznose vjetar i životinje, kao i mogućnost dospijevanja zagađujućih materija u podzemne vode.

„Tu je cijela jedna lepeza potencijalnih problema“, rekao je Kalaba.

Na pitanje šta bi prvo trebalo učiniti, Lemeš je odgovorio:

„Prvo da institucije rade svoj posao.“

Posebno je kritikovao reakciju institucija koje se, prema njegovoj ocjeni, aktiviraju tek nakon pritiska javnosti.

„Institucije se kod nas probude tek onda kada se digne medijska hajka, kada civilno društvo napravi proteste, kada mediji ovako forsiraju neku temu“, kazao je.

„Znači, samo da institucije rade svoj posao“, zaključio je Lemeš.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad