U martu te godine, nekoliko sedmica prije svog 12. rođendana, Đoković je zajedno s porodicom morao napustiti svoj stan u Beogradu dok su eksplozije odjekivale gradom. Njegova potresna sjećanja dio su novog dokumentarnog filma “Novak Đoković: Vuk zimi”, koji je objavljen uoči US Opena.
Đoković se prisjetio jedne od noći kada zgrada u kojoj je živjela njegova porodica nije imala sklonište.
“Jedne od tih prvih noći bombardovanja, naša zgrada nije imala sklonište. Morali smo otići u drugu zgradu”, prisjetio se Đoković.
Kako kaže, prizor koji je tada vidio ostao mu je duboko urezan u sjećanje.
“Trčali smo prema toj drugoj zgradi. Bio je to užasan prizor jer je bilo dva ili tri sata ujutro. Bilo je mračno. Vidite ljude kako trče okolo, u panici. Ne znaju kuda da idu, pokušavaju spasiti svoje živote”.
A onda se dogodio trenutak koji nikada nije zaboravio.
“Spotaknuo sam se i pao. Vidio sam svoju porodicu kako trči 12, 15 metara ispred mene. Pokušao sam vikati: ‘Upomoć, pomoć’. Nisu me čuli i nastavili su trčati”.
Đoković se tada okrenuo prema svojoj zgradi.
“I vidio sam avion kako baca dvije bombe na obližnju bolnicu. Stajao sam na kiši i u mraku…”
Njegov brat Marko također se prisjetio ratnih godina i straha koji je porodica svakodnevno proživljavala.
“Na početku je to bila horor priča. Ne možete ni zamisliti kao malo dijete da se tako nešto može dogoditi”, rekao je Marko Đoković.
“Tokom večeri samo se skrivaš u svojoj maloj kući u kojoj smo živjeli. U nekom kutku, svi zajedno, samo se moliš da se ništa ne dogodi”.
Uprkos svemu, Novak je nastavio trenirati i graditi tenisku karijeru. U jesen 1999. godine, kao talentovani junior, napustio je Srbiju i otišao u Minhen, gdje je trenirao u akademiji koju je vodio hrvatski teniser Niki Pilić.
Put do profesionalnog tenisa, međutim, za porodicu Đoković bio je izuzetno težak i finansijski zahtjevan.
Đoković je otkrio da je njegova porodica u jednom trenutku bila primorana posuđivati novac kako bi finansirala njegov teniski razvoj.
“Ekonomski je bilo zaista teško održati finansijske zahtjeve porodice. Pogotovo za jedan od najskupljih sportova koje biste mogli izabrati”, kazao je Novak.
“Cijela zemlja se ekonomski borila. Ljudi su doslovno tražili sklonište i pokušavali spasiti svoje živote, a nisu razmišljali o tenisu”.
Prema njegovim riječima, njegov otac je u jednom periodu morao posuđivati novac od ljudi iz kriminalnog miljea.
“Većinu vremena posuđivali ste novac od vrlo pogrešnih ljudi. Nažalost, to su bili kriminalci. Sve rezerve koje smo imali on je davao za otplatu duga”.
Jedan razgovor s ocem posebno mu je ostao u sjećanju.
“Moj otac je smatrao da sam dovoljno zreo da preuzmem dio tereta i odgovornosti koje je on nosio. Tako nas je sve posjeo i izvadio 10 njemačkih maraka. Rekao je: ‘Ovo je sve što imamo’.”
“Učinit ću sve što je moguće da ostvariš svoj san. Ali postoji jedna stvar koju tražim od tebe. Moraš biti 100 posto posvećen ovome. Jer ako vidim da nisi, gotovo je”.
Đoković smatra da ga je to iskustvo natjeralo da prerano odraste.
“Morao sam postati ozbiljniji, strožiji, stabilniji, više muškarac nego dječak. Morao sam biti neka vrsta roditelja sa 13 godina. Više nisam mogao izraziti svoja osjećanja. A bio sam dijete”.
Tenis je za Đokovića u tim teškim godinama postao svojevrsno utočište, ali i način da izgradi mentalitet koji će ga kasnije pratiti kroz cijelu karijeru.
Govoreći o riječi “inat”, koju opisuje kao prkos i tvrdoglavost, Đoković je objasnio kako je koristi kao dodatnu motivaciju.
“Kada ljudi sumnjaju u tebe, kada su svi u suštini protiv tebe, tada koristiš taj ‘inat’, tu snagu tvrdoglavosti da dokažeš svima da nisu u pravu”.
“Taj ‘inat’ je zapravo prilično raširen u mentalitetu srbijanskog naroda”.
U dokumentarcu, koji traje 90 minuta i donosi razgovore s njegovom suprugom Jelenom, roditeljima i ljudima koji su obilježili njegovu karijeru, govori se i o načinu na koji Đoković kanališe bijes i emocije na terenu.
To je ponekad uključivalo lomljenje reketa i sukobe s publikom, ali Đoković priznaje da mu je upravo taj osjećaj prkosa često pomagao.
“To je definitivno faktor koji me motiviše. Ako se gomila okrene protiv mene, ja to koristim da probudim tog ratnika u sebi. To se zove ‘inat’.“
Andre Agassi, američka teniska legenda i bivši Đokovićev trener, također je govorio o mentalnom sklopu srbijanskog tenisera.
“Iznenadio sam se koliko je mračno morao osjećati da bi izvukao maksimum iz sebe”, rekao je Agassi.
“Da bi Novak obavio svoj posao, bio mu je potreban strah ili ljutnja”.
Đoković je tokom karijere osvojio 24 Grand Slam titule i olimpijsko zlato u singlu, a iskustva iz djetinjstva često je navodio kao jedan od temelja svog izuzetno snažnog mentaliteta.
Priča o dječaku koji je tokom bombardovanja trčao prema skloništu, a kasnije kroz tenis pronašao svoje utočište, tako je postala jedan od ključnih dijelova priče o karijeri jednog od najvećih tenisera svih vremena.
