Kako bi napravili snimke, NASA-ini inženjeri morali su nagnuti letjelicu u stranu da bi njene kamere bile usmjerene prema dolje dok je prolazila 97 kilometara iznad kratera. Konkretno, koristili su LRO-ovu kameru Narrow-Angle Camera, koja može zabilježiti objekte na površini Mjeseca široke svega 91 centimetar.
To nije bio nimalo jednostavan zadatak, jer se letjelica kretala od pola do pola svaka dva sata brzinom oko 1,6 kilometara u sekundi, dok se Mjesec ispod nje okretao oko svoje ose. NASA je morala čekati da se LRO i mjesto pada nađu u odgovarajućem položaju, a za to je bilo potrebno šest dana. Agencija je objavila fotografije prije i poslije pada.
Na priloženim fotografijama mjesto pada prikazano je iz različitih uglova. Tamnija pruga koja se širi iz kratera, sastoji se od starijeg materijala s područja blizu površine, prašine i stijena čije su boje i sastav već izmijenjeni višegodišnjom izloženošću solarnim vjetrovima i kosmičkim zrakama. Svjetliji materijal u blizini ruba kratera potiče iz dubljih slojeva ispod površine.
Nezavisni astronom Bill Grey prvi je u aprilu skrenuo pažnju na raketu koja se nalazila na putanji sudara s Mjesecom. Koristio je softver za izračunavanje orbita kako bi utvrdio gdje i kada će se raketa srušiti. Grey i njegove kolege također su koristili simulator fizike za analizu podataka i predvidjeli da gornji stepen neće izazvati naročito veliki udar. Raketa je bila duga 11,9 metara i široka oko 4 metra, a njena masa iznosila je oko 4.000 kilograma. Udarila je u Mjesec brzinom oko 8.690 km/h i, prema NASA-inim proračunima, napravila krater širok oko 18 te dubok oko 3,7 metara.
Raketa Falcon 9 bila je dio misije Blue Ghost 15. januara 2025. godine, koja je u orbitu prevezla dvije lunarne letjelice. Iskoristila je većinu goriva kako bi lunarne letjelice dovela u predviđenu orbitu pa se nije mogla vratiti na Zemlju. Umjesto toga, gravitacija i solarna aktivnost usmjerile su je prema Mjesecu.
