Gregory Catella rođen je u Švicarskoj 1971. godine i ugledni je filmski kritičar, novinar, edukator i producent. Tokom studentskih godina započeo je karijeru u filmskoj kritici i novinarstvu, radeći i u organizaciji filmskih klubova i predajući filmske studije.
Od 2012. godine bio je viši menadžer koprodukcije za film i serije na javnom servisu Švicarske (SRG SSR) u Bernu. Od 2019. godine bio je i viši menadžer za sadržaj i akvizicije Play Suisse, streaming platforme SRG SSR. Od 2010. do 2012. godine bio je izvršni producent igranog filma Vielen Dank für nichts S. Hillebranda i O. Paulusa te voditelj Ljetne akademije na Filmskom festivalu u Locarnu, programa obuke za mlade filmske profesionalce.
Od 2005. do 2009. godine bio je voditelj dodiplomskog programa vizualnih komunikacija na SUPSI-ju, gdje je također radio kao predavač i istraživač te vodio razvoj pilot dvogodišnjeg master programa Network Cinema CH (2006-2008).
Između 2000. i 2009. godine predavao je historiju filma i analizu filma na SUPSI – Univerzitetu primijenjenih nauka i umjetnosti u Luganu, a istovremeno je radio kao slobodni producent na TV filmovima i igranim filmovima u koprodukciji sa SRG SSR do 2005. godine.
U razgovoru za Klix.ba, Catella je govorio o svojoj ulozi na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu kao i o tome šta zapravo švicarske filmske radnike najviše zanima kada je u pitanju kinematografija ovih prostora.
“Razlog zašto je švicarska delegacija ove godine u Sarajevu je i 30 godina prisustva i rada Ambasade Švicarske u Sarajevu te promocija švicarskih filmova i produkcije. Predstavljam SRG, švicarski javni servis, menadžer sam koprodukcije i zadužen sam i za uređivanje pravila na našim online platformama, a to je Play Suisse. Na toj platformi većinom imamo filmove i serije švicarske produkcije i koprodukcije jer je to platforma za švicarsku publiku u Švicarskoj”, rekao je Catella na početku razgovora.
Jedan primjer takve saradnje, a koja ima koprodukciju i sa balkanskim zemljama je kosovski film Dua rediteljice Blerte Basholi za koji je Catella imao samo riječi hvale.
“Dua je imala premijeru u takmičarskom programu ovdje. Taj film je izabran i kao zvanični predstavnik Kosova za nagradu Oscar u kategoriji ‘Međunarodni igrani film’. Koprodukciju su radili sa Švicarskom tj. švicarskom televizijom. Biti ovdje, gledati film na premijeri – zaista mogu reći da je film dobar za Kosovo, historiju Balkana, ali indirektno i za Švicarsku. Imamo važnu bosansku, ali i kosovsku dijasporu u Švicarskoj. Sretan sam zbog te saradnje. Postoje i drugi projekti koje razvijamo i kao švicarska nacionalna televizija pomno ćemo ih pratiti”, naglašava Catella.
Osvrnuo se i na pitanje koliko je Balkan važan za švicarsku kinematografiju i koliko su teme sa Balkana zapravo izvor za priče koje se iz švicarske perspektive ne mogu ispričati na isti način.
“Ovo je jako dobra poenta. Mi možemo govoriti i s aspekta zašto švicarska televizija treba koproducirati igrane filmove i dokumentarne filmove iz balkanskih zemalja. Postoji mnogo razloga. Jedan od njih je balkanska dijaspora koja je za Švicarsku važna, kao i za švicarsku publiku kojoj će priče s Balkana biti prikazane kako bi se stvorila mnogo veća svjesnost između balkanskih naroda i Švicaraca. Koprodukcije s drugim zemljama dozvoljavaju švicarskim autorima da ispričaju priče koje se ne govore drugačije. Mi trebamo ugao iz drugih zemalja kako bismo i sebe vidjeli na bolji način”, poručuje.
Pojasnio je i zbog čega je film Dua s tog aspekta jako bitan.
“Film je jako važan za mene. Evo i zbog čega. U Švicarskoj inače pravimo priče o migrantima koje počinju egzilom. Ovdje vidimo priču prije egzila i to je jako važno. To je život pod prijetnjom rata. To nije bio normalan život i to je poruka koja se vidi kroz poruke rediteljice. Istražujete aspekte dnevnog života, privatnost protagonista i njihovih porodica i to čini ovu priču mnogo razumljivijom. Spajamo se u emotivnom smislu. To je za mene sjajan rezultat ovog filma, drugog filma rediteljice Blerte Basholi”, naveo je.
Osim kosovskih autora, švicarska produkcija značajno se oslanja i na autore bosanskohercegovačkog porijekla kao što su Zijad Ibrahimović koji je 2025. godine predstavio film “Il ragazzo della Drina” te Dino Hodić koji stoji iza ostvarenja “No One Will Hurt You”. Govoreći o njihovom radu, Catella ističe kako su ponosni na njihove projekte.
“S njima je drugačiji slučaj u odnosu na film Dua. Dua je film s Kosova, rediteljice s Kosova. S Dinom i Zijadom je drugačije. Oni su rođeni na ovom prostoru, ali su studirali i živjeli u Švicarskoj i oni su zaista predstavnici izmiješanih kultura i dozvolili su švicarskoj publici da se približi tome i što je zaista dio života. Nove priče, novi uglovi i to je dio švicarskog identiteta danas. Ovi švicarski autori su veoma važni za nas”, rekao je.
Uloga streaming platformi u filmskoj industriji
Osim samih filmova, Catella je kao dio javnog servisa zadužen i za streaming platformu Play Suisse. Platforma omogućava korisnicima pristup sadržaju po svom izboru iz sve četiri jezičke regije Švicarske. Sadržaj na Play Suisse se uglavnom sastoji od programa koje će interno producirati SRG-ove poslovne jedinice (RSI, RTR, RTS i SRF) i koprodukcija u kojima SRG učestvuje u okviru Audiovizuelnog pakta.
Poseban fokus je na dokumentarcima i dramama, uključujući serije i igrane filmove.
Govoreći o streaming, Catella se tokom razgovora osvrnuo na to koliko su danas streaming platforme promijenili produkciju i rad na filmu, ali i njegovo distribuiranje te šta su pozitivne i negativne strane u tome.
“Učiniti filmove dostupnim svuda u svijetu, to je zaista pozitivna stvar. Međutim, postoji opasnost da će nivo očekivanja javnosti općenito biti sličan. Rizikujemo da izgubimo specifičnost. Rad s produkcijama iz drugih zemalja, dajući šansu autorima da se izraze, zaista je važno. Naša je platforma vezana za švicarsku javnost i ova opasnost da nećemo biti globalno prepoznati ne postoji. Međutim, želimo ponuditi što bogatije priče iz raznih zemalja”, ističe Catella.
Kada govori o ulozi javnog servisa u koprodukciji filma, Catella naglašava kako velika publika nije primarni cilj.
“Razumijemo da je finansiranje koprodukcija dio kulturnog angažmana. Moramo naći balans. Ako je projekat solidan i ako vidimo šansu u projektu da kažemo priču koja do sada nije ispričana, mi ćemo to podržati. Iako možda od početka znamo da film na određenim festivalima neće doći do šire publike, ipak je važno imati različitost i učiniti da kulturni angažman švicarske televizije bude zaista efikasan. Dua je festivalski film, veoma dobro urađen. Prvi razlog što smo koproducirali nije bio taj što ćemo imati hiljade i hiljade gledalaca. Išli smo na to da ispričamo priču te da jednostavno podignemo svjesnost o tome”, rekao je.
Javni servis podložan kritikama svuda u svijetu
S obzirom na to da je dio javnog servisa, neminovan je bio i osvrt na situaciju i položaj javnog servisa u Švicarskoj te poređenje s problemima koje imaju javni servisi u drugim zemljama. Govoreći o tome, Catella naglašava kako je u cijelom svijetu situacija s javnim servisima slična i da ljudi više ne gledaju na njih blagonaklono.
“Takvo je generalno kretanje u svijetu. Javnost, javni prostor ne podržava javni servis kao što su to radili ranije. Postoji rast kritika na javni servis tražeći da on bude efikasniji i relevantniji. Ono što vidim, postoji napad privatnih medija. Naše je da uzvratimo, da imamo relevantan sadržaj, nađemo publiku. Težak je trenutak i u Švicarskoj. Javna sredstva se smanjuju i Švicarska televizija smanjuje budžet i broj saradnika. Istovremeno teži se ka tome da se ne kompromitira sadržaj. Međutim, kada se budžet smanji za 20 posto, teško je da to nema utjecaja na sadržaj. Ipak, trudimo se da ostanemo relevantni u pogledu filma, vijesti, sporta, nauke i drugog sadržaja za našu publiku. Ono što je dobra vijest, ograničenja u budžetu ne utječu direktno na produkciju filmova i to je za sada dobra vijest”, ističe Catella.
Na pitanje koliko dobro poznaje situaciju s javnim servisom u Bosni i Hercegovini, Catella naglašava kako nije upućen u detalje, ali da su neki problemi slični kao i u Švicarskoj.
“Situacija koju su mi objašnjavali je slična u Švicarskoj. Naš javni servis pravi program na četiri jezika i servisira četiri različite kulture i društva i moramo govoriti o tome kakav tip sadržaja ti ljudi žele gledati. Imamo različite tipove humora. Komedije su zaista teške za prenijeti iz jednog jezika u drugi. Znamo tu vrstu izazova. Ti izazovi su još važniji u Švicarskoj nego na Balkanu. Vi ste slavenski narodi sa zajedničkom pozadinom. Religija može biti različita, ali ste Slaveni. Zašto govorim o komediji? Gledao sam film iz Slovenije, ‘Hidden people’ reditelja Mihe Hočevara. To je ono što zaista tražimo. Volimo priče koje su ukorijenjene u realnosti, ali postoji mnogo načina da to kažete. Taj film je zaista dobar. Možete istražiti kako se prijateljstva obnavljaju nakon tragedije. Zaista cijenim ovaj film i ekipu oko njega. Moj osjećaj je bio, gledajući film u Sarajevu, iako dolazi iz druge balkanske zemlje, da postoji zajedničko razumijevanje. To je ono što film omogućava”, mišljenja je.
S obzirom na bogato iskustvo u kinematografiji, Catella se na kraju razgovora osvrnuo na evropsku kinematografiju i na pitanje šta je to kada se govori o kinematografiji u što je snažno vjerovao prije 15 ili 20 godina, a što danas nije slučaj.
“Razvijao sam se u profesionalnom smislu kao filmski kritičar prije nego što sam uskočio u produkciju. To je bilo prije 30 godina. Bio sam uvjeren da film može promijeniti svijet. Studirao sam i proučavao mnogo filmova o historiji kinematografije. Neki od ovih filmova prikazivali su svijet na potpun način koji uključuje sve vaše osjećaje, ne samo um i emocije, već i fizičko biće. Danas je to možda teže ili nemoguće snimati fimove kao što su oni od Carla Dreyera ili Federica Fellinija u 20. stoljeću. Danas imam 55 godina. Ne mislim da filmovi mogu promijeniti svijet, ali i dalje mogu donijeti sjeme koje će rasti i ojačati veze među ljudima i doprinijeti tome da se međusobno bolje razumijemo”, zaključio je u razgovoru za Klix.ba švicarski producent i filmski kritičar Gregory Catella.
