BiH u tri godine izgubila gotovo 30.000 stanovnika, bez dugoročnog plana bit će još gore

Osmić kaže da su demografski podaci bili alarmantni i prethodnih godina, ali da se upozorenja struke nisu dovoljno ozbiljno shvatala.

Prema njegovim riječima, demografija se često tretira kao socijalni problem koji se može riješiti mjesečnim izdvajanjima prema porodicama i mladima, dok je zapravo riječ o problemu kojem treba pristupiti strateški i dugoročno.

„Ovaj problem nije takve vrste, njemu se pristupa strategijski, pristupa mu se dugoročno“, kazao je Osmić.

On smatra da će se postojeći trendovi gotovo izvjesno nastaviti i narednih deset godina, ali da se njihov intenzitet može ublažiti.

Kao jedan od ključnih pristupa navodi tretiranje demografije kao infrastrukturnog problema.

„Ako problem stanovništva, problem demografije, problem odlaska, problem mladih ljudi u bosanskohercegovačkom društvu tretiramo kao infrastrukturni problem“, rekao je.

To, prema njegovim riječima, podrazumijeva ulaganje u puteve, škole, vrtiće, obrazovanje i zdravstvo, odnosno sve segmente koji utiču na životni standard.

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju razmjere demografskog pada.

Tokom 2025. godine rođeno je 24.105 djece, dok je umrla 35.801 osoba.

Istovremeno, u Bosni i Hercegovini je gotovo 7.800 učenika manje, dok je 45 škola zatvoreno.

Osmić ističe da su odlazak stanovništva i negativan prirodni priraštaj međusobno povezani.

„Rezultat odlaska stanovništva jeste, između ostalog, negativni prirodni priraštaj“, kazao je.

Mladi ljudi, dodaje, sve češće odgađaju stupanje u brak, a samim tim i rađanje djece. U brak se, prema njegovim riječima, često stupa u ranim tridesetim godinama, ako se uopće stupa.

Drugi važan faktor je osjećaj bezperspektivnosti.

„Mladi ljudi imaju tu vrstu straha: kako da ja stvorim porodicu u društvu, u državi, u sistemu koji ne brine za svoje građane“, kazao je Osmić.

Prema njegovim riječima, mladi ljudi svoju sigurnost i budućnost sve češće traže u zemljama zapadne Evrope.

Osmić je kao ilustraciju naveo period ljetnih odmora, kada dijaspora dolazi u BiH i kada se bilježi veliki broj svadbi. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, najveći broj brakova sklapa se tokom jula i augusta.

„Vrlo često oni su ti koji najčešće sklapaju brakove, u Bosni i Hercegovini prave ta svoja svadba ili veselja, i zapravo nakon tog perioda ponovo odlaze u onu svoju sigurnu zonu gdje imaju percipiran siguran posao, gdje imaju adekvatna primanja da mogu živjeti“, kazao je.

Sve ono što ne percipiraju u bosanskohercegovačkom društvu, dodaje, pronalaze u zemljama u koje odlaze.

Osmić upozorava da BiH nema dovoljno stanovništva koje bi moglo nadoknaditi prirodni gubitak.

„Vi kad ste društvo koje u periodu od 36 mjeseci, 3 godine, zapravo izgubi jedan grad poput Trebinja, Bugojna, nebitno, dakle, vi imate jedan problem koji ne možete nadoknaditi“, kazao je.

U razvijenijim društvima prirodni pad može se djelimično nadoknaditi doseljavanjem radne snage koja odluči ostati, živjeti i formirati porodicu.

U BiH, međutim, prema njegovim riječima, gotovo niko ne dolazi.

Kao primjer potencijalnih migracija naveo je zemlje poput Bangladeša, Pakistana, Afganistana i Sirije, ali je naglasio da je pitanje doseljavanja ljudi iz trećih zemalja posebna tema.

Osmić smatra da se demografski problem posljednjih desetak godina uglavnom pokušava riješiti različitim kratkoročnim i mjesečnim izdvajanjima, što nije dovoljno.

„Mi moramo ulagati u infrastrukturu“, istakao je.

Cilj bi, prema njegovim riječima, trebao biti vraćanje osjećaja da država brine o svojim građanima.

„Vratiti nadu narodu da društvo i država brine o svakom njenom građaninu, neovisno na kom dijelu teritorije u bosanskohercegovačkom društvu se nalazi“, kazao je.

Bez takvog pristupa, smatra, postojeće brojke mogu biti slične ili još gore u narednim godinama.

Demografski pad već direktno utiče na ekonomiju i funkcionisanje društva.

„Vi kada nemate stanovništvo koje je radno sposobno, odnosno nemate ga u dovoljnom broju, vi zapravo ne možete kao ekonomija privređivati dovoljno da samo ispunite svoje osnovne obaveze“, kazao je Osmić.

Poseban problem je nedostatak mlade radne snage.

Prema njegovim procjenama, od deset mladih osoba koje su završile srednju školu, šest ih trajno napusti BiH.

„Dakle, to je 60% ako gledamo na nivou“, rekao je.

Još dvije od deset mladih osoba, prema njegovim riječima, imaju jasnu želju da u naredne tri do pet godina također napuste BiH.

Istovremeno, naglasio je da BiH nema zvanične podatke o migracionom saldu mladih, pa se radi o procjenama.

Osmić kao jedan od najvećih problema izdvaja nedostatak dugoročnog plana.

„Mi ne znamo kakvo društvo želimo za 10 godina. Mi ne znamo kako Bosnu i Hercegovinu vidimo za 20 godina“, kazao je.

Postavlja pitanje i šta je dugoročna demografska projekcija države – da li BiH vidi kao društvo sa 2,5 miliona stanovnika ili kao društvo koje bi do 2070. godine moglo imati četiri miliona stanovnika.

Takvu vrstu projekcije, kaže, nema nijedna institucija vezana za državu na bilo kojem nivou.

Govoreći o infrastrukturi, Osmić je istakao da u BiH postoje područja sa relativno visokim natalitetom gdje djeca i dalje pješače nekoliko kilometara do škole.

Poseban problem vidi u dostupnosti brige o djeci od rođenja do treće godine.

U manjim sredinama, kaže, roditelji često nemaju mogućnost da dijete ostave u vrtiću ili jaslicama, posebno ako nemaju pomoć djedova i nana.

Ako bi roditelj morao angažovati osobu koja bi dijete čuvala osam ili devet sati dnevno dok su na poslu, to bi za mnoge predstavljalo veliko opterećenje za kućni budžet.

„Tu zakazuje sistem“, rekao je.

Zbog toga smatra da bi svaka općina i svaki grad trebali imati mogućnost institucionalnog zbrinjavanja djece od najranije dobi.

Osmić smatra da roditeljima treba omogućiti različite modele brige o djeci.

Posebno je govorio o majkama koje se žele ili moraju vratiti na posao prije isteka porodiljskog odsustva.

Ukazao je i na problem žena koje žive u jednom entitetu, a rade u drugom i koje, prema njegovim riječima, nemaju jednaka prava na porodiljsko odsustvo.

„Vi morate imati tu vrstu usluge kao društvo da biste dali sigurnost“, rekao je.

Dodao je da postoje i slučajevi u kojima poslodavci od žena traže povratak na posao ranije nego što zakon nalaže.

Kao primjer problema koji se mogu riješiti relativno brzo, Osmić je naveo dostupnost zdravstvene zaštite preko entitetskih i drugih administrativnih granica.

Ukazao je na situacije u kojima osoba iz jednog dijela BiH zbog administrativnih nadležnosti mora putovati u udaljeniji zdravstveni centar, iako joj je zdravstvena ustanova u drugom entitetu mnogo bliža.

Kao primjer je naveo Olovo, čije su nadležnosti vezane za Zeničko-dobojski kanton, pa se porodilja upućuje u Zenicu, iako je Sarajevo bliže.

Slično je, prema njegovim riječima, i sa porodiljama iz Istočnog Sarajeva koje zbog nadležnosti mogu biti upućene u Banju Luku umjesto u Sarajevo.

„To su stvari koje političke stranke, ukoliko ima volje, želje da brinete, da ste politički odgovorni i da brinete o kvalitetu života ljudi, vi to riješite u roku od jednog dana“, kazao je.

Osmić je demografsku politiku podijelio na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere.

Kratkoročno, u periodu od jedne do dvije godine, mogu se rješavati pitanja poput porodiljskih naknada, izjednačavanja prava za sve porodilje na prostoru države i besplatne brige o djeci dok su roditelji na radnom mjestu.

Srednjoročno, potrebno je raditi na kvalitetu obrazovanja, zdravstvenih usluga i sigurnosnog sistema.

Dugoročno, potrebno je jasno definisati kakvo društvo BiH želi biti za narednih 25 godina.

„Vi sad kad pravite planove za bilo šta što se tiče stanovništva, vi vodite računa o djeci koja se još nisu rodila u ovoj zemlji. Što znači da vi pravite plan za narednih 25 do 30 godina“, kazao je.

Osmić smatra da je jedan od osnovnih problema to što se u BiH problemi ne rješavaju sistematski i strateški.

„Mi, nažalost, kao društvo ne pristupamo problemima sistematski, ne pristupamo problemima strategijski“, rekao je.

Prema njegovim riječima, problemi se često ostavljaju budućim vlastima.

Dodaje da će građani na predstojećim izborima imati priliku analizirati šta političke stranke nude u svojim programima.

„Da li jedna politička opcija će ponuditi upravo ovo da se izjednače prava, neovisno ko u kom entitetu radi, u kom entitetu živi“, kazao je.

Na pitanje šta čuje od svojih studenata kada razgovara o odlasku, Osmić kaže da su njihovi odgovori uglavnom isti kao rezultati istraživanja – nezadovoljstvo, bezperspektivnost i loš životni standard.

Posebno ga, kaže, zabrinjava odgovor da su roditelji postali glavni motivatori odlaska djece.

„Roditelji su se pomirili s tim da dijete gledaju preko Vibera, Zooma, WhatsAppa i tako dalje, radi boljeg života, kvalitetnijeg života“, kazao je.

Zbog toga smatra da je potrebno vratiti nadu i perspektivu.

„Ja mislim da istrošeni političari će to vrlo teško uraditi, da upravo mladi ljudi sami sebi mogu vratiti nadu na način da preuzmu, a i da im se dozvoli da preuzmu politiku u svoje ruke“, rekao je.

Ipak, problem je i to što se mladi zbog negativne percepcije politike često ne žele baviti politikom.

Osmić podsjeća da politika nije samo ono što se vidi na televiziji.

„Politika je zaista cijena hljeba, politika je visina dječijeg dodatka“, kazao je.

Poruka mladima, prema njegovim riječima, jeste da se uključe u društvene promjene na način za koji smatraju da je potreban – kroz nevladine ili vladine organizacije, ali i tako što će biti najbolji u onome što vole i rade.

„Vjerujem da imamo i vrlo dobre mlade ljude koji su changemakeri, odnosno koji mogu biti nosioci promjena“, kazao je Osmić.

Dodao je da takvi mladi ljudi postoje u BiH i izrazio nadu da će ih društvo prepoznati.

„Mi 30 godina govorimo da nema nigdje ljepše nego u Bosni i Hercegovini, ali hajmo pokazati da zaista nema nigdje ljepše. Nažalost, to ne pokazujemo“, zaključio je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad