Predstavnički dom još je 20. januara usvojio nacrt zakona kojim se uređuje pravo žene na pratnju po izboru tokom poroda.
Prema Ustavu FBiH i Poslovniku Doma naroda FBiH, o ovom nacrtu je moralo biti odlučeno, a nakon isteka prvog roka morao je biti uvršten u dnevni red u dodatnom propisanom roku. Krajnji rok istekao je 6. aprila.
Pet mjeseci kasnije, Dom naroda Parlamenta FBiH ovaj nacrt nije usvojio ni odbio.
“Ustav Federacije BiH i Poslovnik Doma naroda izričito propisuje da nakon isteka roka zakon će biti uvršten u dnevni red. Umjesto glasanja za ili protiv, mjesecima smo gledali stavljanje Nacrta na dnevni red, skidanje, odlaganje i ponovno odlučivanje o tome hoće li se o njemu uopće raspravljati. Nakon što je ustavni rok već istekao, predsjedavajući Tomislav Martinović rekao je da ‘nekako možda osjeća’ da Nacrt neće dobiti podršku i predložio odlaganje. Kasnije je objasnio da je želio ‘spasiti tu tačku dnevnog reda’. Niko ne spori demokratsko pravo bilo kojeg delegata da glasa za ili protiv. Upravo suprotno, problem je što se glasanje mjesecima izbjegava. Kada Ustav nalaže da se o aktu odluči, beskonačno odlaganje odluke nije demokratsko pravo. To je blokada odlučivanja”, navodi se.
Iz ovog udruženja navode da su predsjedavajućeg, Kolegij i nadležna tijela mjesecima pisanim putem upozoravali da su rokovi istekli i da ustavna obaveza nije izvršena.
“Uprkos brojnim upozorenjima, odluke nema. Nakon svega, teško je ovo više posmatrati kao previd. Ustavna obaveza je poznata, rok je istekao, a oni koji su je dužni izvršavati ponašaju se kao da mogu odlučiti hoće li i kada poštovati Ustav. I zato moramo javno postaviti pitanje: šta je toliko sporno u pravu porodilje na pratnju da se pokušava izbjeći čak i glasanje i rasprava o njemu? Govorimo tek o Nacrtu zakona. Njegovo usvajanje ne bi značilo konačno usvajanje zakona, nego otvaranje javne rasprave u kojoj bi zdravstvene ustanove, struka, institucije, žene i svi drugi zainteresirani mogli iznijeti svoje argumente. Čemu onda toliki otpor? Ko se toliko boji pratnje na porodu da se izbjegava čak i otvoriti javna rasprava? Ko se i zašto toliko bori protiv toga da se o pravima porodilja uopće razgovara i glasa?”, pitaju te dalje dodaju:
“A ovaj slučaj otvara pitanje koje je mnogo veće od jednog nacrta, Baby Stepsa, pa i samog predsjedavajućeg Doma naroda: ako se danas otvoreno i kontinuirano ne izvršava Ustav da bi se izbjeglo odlučivanje o pravu porodilja, šta možemo očekivati sutra od primjene samog zakona, čak i ako ga uspijemo izboriti? Ako nije dovoljan Ustav, šta će biti dovoljno? Zato odgovornost za ovu blokadu više nećemo tražiti dopisima i upozorenjima. Tražit ćemo je pred nadležnim tužilaštvom. Ustav nije preporuka, nego obaveza”.
