Ovim je tužilaštvo ostalo bez ijednog aduta za osuđujuću presudu.
Sud je u potpunosti podržao stav prvostepenog sudije Gorazda Fabjančiča da je početna policijska naredba za tajno praćenje bila nezakonita, piše Dnevnik.si.
Zbog toga su, po pravnom principu “ploda otrovnog drveta”, iz spisa definitivno izbačeni i svi kasniji dokazi, uključujući one iz pretresa kuća, zaplijenjenu drogu i oružje, DNK tragove te fotografije vozila.
Odbrana optuženih, na čelu s advokatom Milošem Zarićem, uspješno je dokazala da su istražitelji pratili pogrešnu osobu na osnovu previše nejasnog opisa. Policija je umjesto muškarca koji je postavio GPS uređaj pod Kekićev automobil počela pratiti Jaka Berganta, iako su njegove fizičke karakteristike odudarale od opisa.
Praćenje Berganta je policiju u konačnici i dovelo do skrovišta u kojem se skrivao Dino Muzaferović Cezar.
Pored toga, Viši sud je dodatno usvojio žalbu odbrane i osporio način na koji je policija pristupila podacima s GPS uređaja koji su se nalazili na vanjskim serverima u inostranstvu, presudivši da je za to bio potreban poseban međunarodni nalog.
Dino Muzaferović Cezar optužen je da je bio glavni organizator i naručilac likvidacije Satka Kekića, koji je ubijen 29. novembra 2024. godine na Brdu u Ljubljani.
Cezar je navodno prvobitno nudio 150.000 eura za njegovo ubistvo jer je Kekić trebao svjedočiti protiv njega u BiH. Pored Cezara i Berganta, optužnicom su obuhvaćeni i Osman Koštić, Vili Sušnik, Roland Cretu te Boban Stojanović.
Iz Specijalizovanog državnog tužilaštva Slovenije oštro su reagovali na odluku suda, navodeći da su istražne radnje rađene po zakonu i da se ovakvim odlukama postavljaju nemogući uslovi za otkrivanje počinilaca najtežih krivičnih djela.
Dok advokati pripremaju zahtjeve za puštanje optuženih iz pritvora, izvjesno je da Cezar neće tako lako izaći na slobodu s obzirom na to da se protiv njega vode drugi postupci te da se za njim raspisane potjernice u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
