Nakon što je 2002. godine priznala krivicu za zločine protiv čovječnosti pravomoćno je osuđena na 11 godina zatvora.
Odlukom suda, od juna 2003. godine upućena je na izdržavanje kazne u Švedsku, u ženski zatvor Hinseberg.
Njen boravak u ovom zatvoru izazvao je ogromnu pažnju i ogorčenje javnosti na Balkanu zbog izuzetno visokog standarda i uslova koji više nalikuju internatu ili hotelu nego kazneno-popravnoj ustanovi za ratne zločince.
Zatvor Hinseberg smješten je u blizini grada Frövi u Švedskoj.
Kompleks je izgrađen oko vlastelinskog dvorca iz 19. vijeka, okružen šumom, parkovima i jezerom, a danas predstavlja najveći ženski zatvor u Švedskoj.
Zatvorenice borave u pojedinačnim sobama koje nemaju klasične zatvorske rešetke. Sobe su opremljene standardnim namještajem (krevet, radni sto, ormar), televizorom te privatnim kupatilom. Prozori pružaju pogled na uređene zelene površine i park dvorca.
Unutar svakog sektora nalaze se savremeno opremljene kuhinje i dnevni boravci. Zatvorenice imaju mogućnost same pripremati obroke od namirnica koje nabavljaju u zatvorskoj prodavnici, kao i zajednički boraviti u prostorijama za odmor.
Unutrašnjost objekta obuhvata bogato opremljenu biblioteku, prostorije za nastavu i jezike te radionice za izradu rukotvorina, šivenje, tkanje i pekaru.
Zatvor posjeduje zatvorenu sportsku salu, teretanu, kao i štale s konjima gdje je zatvorenicama omogućen rad s životinjama u sklopu terapijskih i rekreacijskih aktivnosti.
Uprkos uslovima koji su važili za najkomfornije u evropskom zatvorskom sistemu, Biljana Plavšić se tokom boravka u Hinsebergu često žalila medijima i diplomatskim predstavnicima.
Prigovarala je na obavezno pečenje hljeba i rad u zatvorskoj pekari, hladnu klimu te činjenicu da većina zatvorenica i osoblja govori švedski jezik.
Nakon što je odslužila dvije trećine kazne, u oktobru 2009. godine puštena je na slobodu u skladu sa švedskim zakonom o ranijem otpuštanju.
