Bešlić je preminuo 7. oktobra 2025. godine nakon kraće borbe s teškom bolešću, a iza sebe je ostavio bezvremenske hitove, ali prije svega pamtit će se po dobroti i pristupu ljudima koji se nije promijenio ni nakon pet decenija karijere.
Rođen 20. novembra 1953. godine u selu Knežina na Romaniji, Halid je svoj muzički put započeo skromno, nastupajući u sarajevskim restoranima i kafanama tokom sedamdesetih godina. Njegov specifičan glas, pun emocije i iskrenosti, ubrzo je privukao pažnju šire publike.
Prvi diskografski uspjesi uslijedili su početkom osamdesetih godina, kada su pjesme poput “Ne plači, majko” i “Zanesen tom ljepotom” označile početak jedne od najuspješnijih karijera na ovim prostorima. Tokom višedecenijskog rada, Bešlić je objavio 20 studijskih albuma i ostavio niz bezvremenskih pjesama koje su postale dio regionalne muzičke baštine.
Ono što je Halida Bešlića izdvajalo od ostalih imena s muzičke scene bila je njegova izuzetna skromnost i neposrednost. Uprkos milionima prodanih ploča i rasprodanim koncertnim dvoranama – od sarajevske Skenderije i Zetre, preko zagrebačke i beogradske Arene, pa sve do turneja po Americi i Australiji – Bešlić je ostao pristupačan čovjek.
Učestvovao je u stotinama humanitarnih akcija, pomažući bolnicama, pojedincima i ugroženim kategorijama društva, najčešće bez prisustva medijskih kamera.
Pjesme koje je snimio u kasnijoj fazi karijere potvrdile su njegov status umjetnika koji s lakoćom premošćuje generacijske razlike – slušali su ga jednako mladi i stari, bez obzira na muzičke afinitete.
U Sarajevu upriličen je dirljiv oproštaj na kojem se ispred Vječne vatre okupila rijeka ljudi i njegovim stihovima ispratila ga na vječni počinak. Uz pjesmu je Halidov odlazak obilježen i u rodnoj Knežini koju je opjevao u jednom od svojih najvećih hitova – pjesmi “Romanija”.
Godina dana nakon njegovog odlaska, Bešlićev glas i dalje svakodnevno odjekuje radijskim eterom, a njegove pjesme ostaju nezaobilazan dio svih važnih životnih trenutaka regionalne publike.
Njegovi “Ljiljani” pratili su uspjeh nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo, a nezaobilazni su i pred svaku utakmicu na Bilinom Polju.
Halid Bešlić ostaje zapamćen ne samo po onome što je otpjevao, već i po načinu na koji je tretirao ljude i ostao svoj uprkos slavi i uspjesima.
