Kako se navodi na početku analize dolaskom Xabija Alonsa, Real Madrid je želio prestati čekati i početi nametati svoj ritam.
“Gristi” visoko, oduzimati lopte blizu protivničkog šesnaesterca i pretvoriti tu agresivnost u prilike. Tokom prvih kola, brojke su opravdavale tu ideju: zabilježeno je više oduzetih lopti na protivničkoj polovini nego u eri Carla Ancelottija, uz primjetnu efikasnost nakon osvojenog posjeda”, navodi se.
Ističe se da je ekipa bilježila čak 8,8 visokih oduzimanja lopti po utakmici, svrstavši se među najintenzivnije timove u Evropi po pitanju visokog pritiska.
“Međutim, taj zamah je brzo splasnuo. Nakon El Clásica na Bernabéu, trend se promijenio. Brojke su počele opadati dok praktično nisu nestale s takmičarske mape tima. Zbog toga je poređenje s trenutnom elitom neizbježno. Dvomeč između PSG-a i Bayerna donio je jasan zaključak, nogomet na najvišem nivou danas se igra kroz organizovani pritisak. Ili se barem tako pokušava briljirati i dominirati nad rivalom”, naglašeno je.
Pritisak kao sistem, a ne samo trčanje
Marca dalje podsjeća da Bayern i PSG pretvaraju pritisak u savršeno koordinisan kolektivni sistem.
“Ne radi se samo o tome da se trči više, već da se trči pametnije. Oni ne čekaju grešku; oni je nastoje izazvati. Svaki igrač razumije kada se aktivirati, kako zatvoriti linije dodavanja i gdje se pozicionirati da bi se održao blok. Rezultat je konstantan ritam, bez pauza, koji podređuje rivala već od samog iznošenja lopte. Otuda i “oda nogometu” viđena na Parku prinčeva.
Luis Enriqueov PSG precizno predstavlja tu ideju. Njegov tim spaja ofanzivnu fleksibilnost s rigoroznošću bez lopte. Pozicije se mijenjaju, ali struktura ostaje. Pritisak ne dopušta izuzetke, čak ni za najveće zvijezde. Bez kolektivnog angažmana, sistem puca… upravo ono što se dešavalo s Mbappeom. Enrique je to oduvijek jasno isticao, a sada kada kontroliše sve onako kako je želio, njegov tim “leti” po terenu”, napominje se.
Gdje Madrid gubi korak?
Dalje je objašnjeno gdje Real gubi tlo pod nogama.
“Njihov pritisak je i dalje selektivan, više reaktivan nego proaktivan. Nema dovoljno kontinuiteta ni sinhronizacije da bi se on održao tokom dugih perioda utakmice. Ekipa smjenjuje momente intenziteta s fazama čekanja, što smanjuje njihovu sposobnost da vrate posjed visoko na terenu i uslove igru rivala”, dodaje se.
Podaci iz Lige prvaka odražavaju tu razliku:
Real Madrid: 98 visokih pritisaka u 14 utakmica, 26 šuteva i samo dva gola.
PSG: 144 pritiska u 15 utakmica i sedam golova.
Bayern: 131 pritisak i šest golova uz utakmicu manje.
“Konkurenti unose veliku nesigurnost kod svojih rivala te uspijevaju kontrolisati i osvajati prostor. U ovom trenutku, Madrid kaska za njima”, zaključuje Marca u svom osvrtu.
Podsjećamo, Real u La Ligi zaostaje za Barcelonom 11 boda, pet kola do kraja prvenstva.
