Kulanić je naglasio da bi svaka odluka koja bi vodila ka njegovom puštanju, a time i smanjenju kazne bila pravno, moralno i historijski pogrešna.
“Svaka odluka koja bi vodila ka njegovom puštanju, a time i smanjenju kazne bila bi pravno, moralno i historijski pogrešna, jer izdržavanje doživotne kazne po presudi nije samo pravno pitanje, to je pitanje suštine međunarodnog prava i pravde te našeg odnosa i poimanja iste”, navodi se u pismu.
Kulanić ističe da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, uključujući i kampanju terora nad civilnim stanovništvom Sarajeva kroz višegodišnje granatiranje i snajpersko djelovanje. Opsada Sarajeva nije bila vojna operacija – bila je sistematski projekt terorisanja civila, u kojem su djeca, žene i starci bili svakodnevne mete. Zločini u gradu, poput Markala i drugih, mrlja su na savjesti čovječanstva.
“Upravo ti zločini čine neraskidivi dio presude i historijske istine koju je utvrdio Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Mehanizam. Navedeni zločini nisu apstraktne pravne kvalifikacije – to su hiljade ubijenih civila, ubijena djeca Sarajeva, mladost Tuzle, Prijedora, Srebrenice i ostalih krajeva širom Bosne, razoreni životi i glavni grad koji je godinama držan pod opsadom, bivajući najveći logor na otvorenom u Bosni devedesetih godina prošlog stoljeća”, navodi Kulanić.
“U tom kontekstu, zahtjev koji je pred Vama ne može se posmatrati izolovano, niti svesti na pitanje zdravstvenog stanja ratnog zločinca. Pokušaj da se pitanje puštanja ratnog zločinca Ratka Mladića predstavi kao “humani čin” nije ništa drugo nego pokušaj relativizacije zločina. Humanost prema ratnom zločincu ne može biti iznad prava na pravdu za žrtve”, poručio je.
Mehanizam za međunarodne krivične sudove (IRMCT) nije osnovan da bi tražio načine da ublaži posljedice presuda za najteže zločine, nego da osigura njihovo dosljedno izvršenje. Svako odstupanje od tog principa značilo bi urušavanje kredibiliteta međunarodnog prava i pravde koju je ovaj mehanizam naslijedio.
“Dozvolite da budem potpunu jasan: za genocid, za zločine protiv čovječnosti i za kampanju terora nad civilima Sarajeva – ne postoji humani izuzetak koji može opravdati prekid izvršenja kazne. U slučajevima najtežih međunarodnih zločina, izvršenje kazne predstavlja temelj pravde. Eventualno puštanje osobe osuđene za genocid, pod bilo kojim izgovorom, predstavljalo bi opasan presedan sa dalekosežnim posljedicama. Tim činom bi se poslala poruka da čak i za najteže zločine postoji izlaz – da doživotna kazna nije zaista doživotna, te da pravda može biti predmet okolnosti i pritisaka. Takva poruka ne bi ostala ograničena na ovaj slučaj. Žrtve Sarajeva, Srebrenice i brojnih drugih mjesta nemaju mogućnost “humanog” prekida svoje patnje i boli. Njihova bol nije privremena, niti podložna pravnim izuzecima. Upravo zato njihov glas mora biti presudan u ovakvim odlukama – a taj glas je jasan i jedinstven: kazna mora biti izvršena do kraja. Svaka drugačija odluka predstavljala bi ne samo poniženje žrtava, nego i opasan presedan koji bi doveo u pitanje dosljednost međunarodnog pravosuđa. Poštovana predsjednice, zločini su počinjeni, odgovornost je dokazana i da kazna mora biti izvršena u cijelosti. Od Vas očekujem da donesete odluku koja neće ostaviti prostor za trunku sumnje: da za genocid, za zločine protiv čovječnosti i za teror nad civilima Sarajeva – nema izuzetaka, nema ublažavanja i nema slobode. Svaka drugačija odluka bila bi historijska greška”, poručio je Kulanić.
