“Grom” kako je ova bitka dobila kodni naziv, predstavlja bitku za Sarajevo, dan kada su agresorske snage imale namjeru da presijeku grad na dva dijela tako što bi spojili Pofaliće sa tada opkoljenom Grbavicom.
Plan je bio da se grad presiječe linijom Vogošća – Žuč – Pofalići -kasarna Maršal Tito – Grbavica. Pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih formacija pokušali su tog 16. maja 1992. godine presjeći glavni grad države BiH.
Kada je 15. maja 1992. godine komandir policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao ultimatum stanovnicima sarajevskog naselja Pofalići da predaju oružje, niko nije ni slutio da će se dan kasnije odigrati bitka koju će mnogi svrstati u jednu od najznačajnijih i najpresudnijih bitaka tokom agresije na BiH.
Napad na srpske položaje predvodila su dva pofalićka i velešićki odred TO BiH, u sadejstvu sa dijelovima Prvog sarajevskog odreda, grupom boraca iz Buča Potoka, specijalnom jedinicom MUP-a RBiH, jedinicom Vojne policije i drugim braniteljima grada. Borci iz Buča Potoka dobili su zadatak da spriječe izvlačenje srpskih snaga preko Obada.
Iako dosta slabije naoružani, u ranim jutarnjim satima, branioci grada Sarajeva su uspjeli probiti se do popularnog Plavog granapa. Nakon nekoliko sati neizvjesnosti, pofalićki i velešićki borci konsolidirali su se i uništili jako mitraljesko gnijezdo na Cvijetića pekari.
U završnoj fazi Pofalićke bitke značajnu ulogu odigralo je 11 boraca koji su došli u ispomoć, a kojima je komandovao Samir Pezo. Negdje u prvim večernjim satima uspjela je deblokada čete Alije Prazine.
