Ekonomista pozvao građane da rezultate vlasti ocjenjuju bez emocija

Pavlović je govorio i o tome čega se građani odriču kako bi sastavili “kraj s krajem”, zašto puna ljetovališta i kafići ne pokazuju stvarnu sliku životnog standarda, šta bi vlast mogla učiniti kako bi ublažila rast troškova te koliko na ekonomsku situaciju u zemlji utiču političke odluke. Nadalje, govoreći o izbornoj kampanji, poručio je da bi građani prilikom procjene rezultata vlasti, između ostalog, trebali gledati vlastitu ekonomsku situaciju.

“Ja se nadam da će glasači, građani, posmatrati prije svega svoj novčanik, posmatrati svoj frižider, neplaćene račune i na neki način doći u situaciju da na bazi toga ocjenjuju rezultate prethodne četiri godine. Povjerenje treba dati nekome drugome ako niste zadovoljni. A ako ste zadovoljni, glasajte na isti način kao što ste to i prije četiri godine uradili.”

Pavlović je naglasio da se BiH nalazi u komplikovanoj ekonomskoj situaciji koja je dijelom posljedica globalnih poremećaja. Posebno je izdvojio rast cijena energenata.

“Kad govorimo o ekonomiji, treba reći da se nalazimo u jednoj situaciji koja je prilično komplikovana. Dolaskom predsjednika Trumpa, mnogo toga je u tim lancima snabdijevanja u svjetskoj privredi poremećeno. Cijene su počele da idu nagore po osnovu poskupljenja goriva, što je rezultat sukoba između Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Ono što se može reći je da nema baš nekog dobrog izgleda da će to brzo da se završi.”

Prema njegovim riječima, rast cijene nafte vrlo brzo se odražava na cijene koje građani plaćaju.

“Kad posmatramo samo cijenu sirove nafte na berzi s početka godine, prije sukoba Sjedinjenih Američkih Država i Irana, ona je bila 55 dolara za barel. Danas je 108. Hoću da kažem da se svako poskupljenje energije preliva u svakodnevni život građana cijelog svijeta, tako da praktično to zahvata i nas u Bosni i Hercegovini.”

Pojasnio je i zašto se promjene na svjetskom tržištu tako brzo osjete na benzinskim pumpama.

“Mi moramo znati da i rafinerije, kada prodaju gorivo, one ga prodaju po cijenama koje se definišu na taj dan na berzi, a to je onda praktično: svaki kamion koji dođe može da ima neku novu cijenu i da će to da ostavi utisak, ili da kažem, posljedicu na cijenu goriva koju kupujemo na benzinskim pumpama.”

Osim energenata, ukazao je i na posljedice klimatskih promjena i suše na poljoprivrednu proizvodnju.

“U situaciji smo da imamo poremećaje i zbog klimatskih promjena: cijena šećera je u porastu na svjetskoj pijaci, skočila je cijena pšenice, kukuruz je podbacio zbog velike suše. Rezultat je da se praktično na Produktnoj berzi u Novom Sadu izjednačila cijena kukuruza i pšenice, što nije uobičajeno.”

Promjene su, kaže, vidljive i na domaćim pijacama.

“Kada odemo na pijacu, vidjet ćemo da su i proizvodi koje donesu naši proizvođači poskupjeli i da je u mnogo čemu kilogram nečeg što je, kako da kažem, voće koje je tek prispjelo i tako dalje, po cijenama došlo do toga da košta gotovo 50 posto cijene kilograma mesa. Hoću da kažem, mnogo toga se poremetilo.”

Kao dodatni problem naveo je nedovoljnu sposobnost domaće privrede da preradi vlastitu proizvodnju.

“S jedne strane imamo višak proizvodnje mlijeka, ali nemamo način da to mlijeko pretvorimo u prah, u sir ili u tako nešto, a i uvoznički lobiji su dosta jaki. Sve to, kad pogledamo, život u Bosni i Hercegovini postaje sve skuplji.”

Pavlović je potom iznio vlastitu procjenu kretanja inflacije:

“Inflacija je evidentirana na nivou šest posto, ali ja lično očekujem da će do kraja godine, zbog cijele situacije, doći i do 10 posto.”

Posebno je kritikovao sadržaj izbornih programa, tvrdeći da ekonomske teme nisu dobile prostor koji zaslužuju.

“Ja sam bio slobodan da sam malo pogledao ekonomske programe stranaka i moram priznati da praktično o ekonomiji malo ko šta govori, a s druge strane, mnogo se više bave političkim pitanjima koja na neki način bude emocije kod ljudi, pa će valjda na taj način se opredijeliti za neku od stranaka.”

Prema njegovom mišljenju, ekonomska pitanja trebala bi imati apsolutni prioritet.

“Ono što bih ja rekao je da ekonomija zahtijeva apsolutni prioritet, jer u ovoj situaciji treba razumjeti da domaća proizvodnja, ulaganje u domaće sirovine, u domaće snabdijevanje, rad na tome da ne zavisimo od uvoza je ipak nešto što je prioritet. Mada, moram priznati, u ovim kampanjama vidio sam mnogo obećanja, ali bojim se da je to jako teško ostvariti.”

Tokom razgovora otvoreno je i pitanje slike životnog standarda koja se stvara na društvenim mrežama – punih kafića, restorana i fotografija sa godišnjih odmora – nasuprot građanima koji teško podmiruju osnovne troškove.

Pavlović smatra da bi političari stvarnu sliku mogli mnogo bolje vidjeti na drugim mjestima.

“Ja moram priznati da bih više volio da su ti predstavnici stranaka otišli do javnih kuhinja i porazgovarali sa ljudima koji tamo dobivaju topli obrok, jedini koji mogu da dobiju u toku dana. Hoću da kažem da je situacija zaista teška.”

Dodao je da ono što je najvidljivije u javnosti ne mora predstavljati prosječnu porodicu.

“Gledajući, da kažem, na površini, onda vidite, pošto na to i obratite pažnju, skupe automobile, mlade ljude koji sjede u restoranima i kafićima i tako dalje, koji ne rade. Ali ako bi trebalo da odete i pogledate statistiku zatvorenih firmi ili otvorenih firmi, mi dolazimo u situaciju da praktično stranke ne razumiju da su nova radna mjesta neophodna, jer smo došli u situaciju da imamo jednog penzionera na jednog zaposlenog radnika.”

Povukao je i poređenje sa nekadašnjom Jugoslavijom:

“Nekada, u onoj Jugoslaviji, imali smo tri radnika i jednog penzionera. Znate, mnogo stvari je poremećeno, a o tome niko neće da govori, iz dva razloga. Prvi je što o tome malo znaju, a s druge strane, ako bi htjeli nešto da znaju, moraju angažovati eksperte, a pamet našim političkim strankama nije potrebna.”

Pavlović smatra da postoje konkretne mjere kojima bi se mogao olakšati život građana, a među njima je izdvojio diferencirane stope PDV-a.

“Ovog momenta mogu samo da kažem da je velika šteta i grijeh što zakon o izmjeni PDV-a, pod jedan, nije prihvaćen u Vijeću naroda, u smislu da se naprave tri stope PDV-a: hrana pet posto, sve ostalo 17 posto, a luksuzna roba 25 posto. To bi na neki način olakšalo život običnim ljudima.”

Podsjetio je i na inicijative koje su se odnosile na lijekove.

“Vidimo da je bilo inicijativa da se napravi i neka intervencija po pitanju cijene lijekova. Hoću da kažem da je mnogo toga potrebno uraditi, ali se tim ozbiljnim problemima niko ne bavi. Oni se uglavnom bave nacionalnim temama, zaštitama naroda i tako, mislim, općim nekim tekstovima koji su copy-paste priča iz prethodnih perioda.”

Govoreći o programima stranaka koje je pregledao, Pavlović je izdvojio Narodni front Jelene Trivić, ali je riječ o njegovoj procjeni izbornih programa.

“Tako da, u svemu tome, zaista sam razočaran, jer samo sam jedan program našao koji je obradio aktuelne ekonomske teme. I to, moram priznati, to je program koji je vezan za Narodni front, odnosno Jelenu Trivić, koja je profesor na ekonomiji, pa se valjda zbog toga ozbiljno time i pozabavila.”

Pavlović je kritikovao i odnos domaćih vlasti prema sredstvima koja su BiH dostupna kroz evropske programe.

“Mi smo došli u situaciju da ćemo, kako stoje stvari, izgubiti onu milijardu i 70 miliona sredstava iz Fonda za rast. To je nevjerovatno da zbog nemara vladajuće koalicije, zbog toga što nismo izabrali čovjeka koji će biti kontakt-osoba između Evropske komisije i Bosne i Hercegovine po pitanju programa i projekata koje treba finansirati.”

Prema njegovoj ocjeni, domaći politički problemi dodatno otežavaju situaciju izazvanu globalnim ekonomskim okolnostima.

“Mislim da smo dovedeni od strane aktuelnih političkih stranaka i koalicija u jednu jako tešku situaciju. Nije dovoljno to što nam je, da kažem, svjetska ekonomija u krizi, već mi sami generišemo krizu u Bosni i Hercegovini činjenicom da ne radimo one programe i one aktivnosti koji su nam ponuđeni od strane Evropske komisije, Evropske unije”, kazao je Pavlović te nastavio:

“Druge zemlje su već počele da koriste ta sredstva, tu milijardu, ali mi čak nismo ni imenovali pregovarače, što je tehničko pitanje. Ali to je, znate, kod nas, kad god kažete da je imenovanje i pozicija, to je odmah atraktivno za ljude, da oni, eto, tako budu tu značajni i da u toj cijeloj priči imaju neku poziciju i korist.”

Govoreći o svakodnevnom životu prosječne porodice, Pavlović je kazao da građani već odavno štede na stvarima koje se u razvijenijim društvima često smatraju uobičajenim dijelom života.

“Prije svega štedimo na odjeći i obući, pod jedan. Pod dva, štedimo na izlascima, to ne postoji praktično kod bilo koje prosječne porodice, imajući u vidu činjenicu da je sindikalna košarica ili sindikalna korpa stigla do 3.000 maraka, da to ne mogu da pokriju ni dvije prosječne plate koje ljudi mogu dobivati u porodici.”

Povezao je ekonomske prilike i sa odlukama porodica o broju djece.

“Imamo situaciju da imamo praktično odustajanje od rađanja nove djece. Porodice uglavnom se sad fokusiraju da imaju jedno dijete, a to nema proste reprodukcije. Dakle, minimum je dvoje, a možda čak i više.”

Kao ilustraciju prilagođavanja građana nižem životnom standardu naveo je i jednodnevne odlaske na more.

“Moramo se odreći godišnjih odmora. Vidjeli ste da smo u želji da ipak vidimo more, organizovane su ture, jednodnevne ture koje u noćnim satima odu do mora, preko dana provedete vrijeme tamo, pa se sljedeće noći vratite nazad. Hoću da kažem, prilagođavamo se ambijentu, situaciji, jer jednostavno nemamo drugi način.”

Osim smanjivanja potrošnje, Pavlović smatra da bi dio građana trebao razmotriti mogućnosti dodatne zarade.

“Ono što bismo mogli da uradimo, to je da vidimo gdje postoji mogućnost dodatnog rada ili dodatnog zaposlenja. Ja tvrdim da smo mi sad u situaciji da nedostatak radne snage rezultira u nekim dnevnicama koje nisu manje od 100 maraka za bilo kakav posao, od branja voća pa nadalje.”

Dodao je da se postavlja i pitanje spremnosti ljudi da prihvate poslove koji ne odgovaraju njihovom formalnom obrazovanju.

“Ali je sad pitanje koliko hoćemo da prihvatimo da radimo i poslove koji su ispod nivoa onoga što je naša školska sprema. Znate, u Americi ljudi rade po dva posla da bi mogli servisirati sve svoje obaveze. Hoću da kažem, moramo malo promijeniti i taj svoj mentalni stav po pitanju rada. Dakle, s jedne strane moramo da štedimo i smanjujemo potrošnju, ali s druge strane mnogo toga nam nedostaje i zbog toga bi bilo bolje da pokušamo da nađemo mogućnost dodatnog zaposlenja da bismo kompenzirali nedostatak.”

Na pitanje koliko trenutni životni standard zavisi od globalnih okolnosti, a koliko od domaćih donosilaca odluka, Pavlović je kazao da BiH ima dovoljno resursa i potencijala za znatno bolji život.

“Bosna i Hercegovina je, pod jedan, ja moram to da kažem, najljepša zemlja na svijetu. Imamo sve što nam treba. Ali rukovodstva, politička rukovodstva koja biraju menadžerske garniture, biraju po elementu stranačke pripadnosti, a ne po elementu ekspertskog znanja, stručnog znanja.”

Kao primjer je naveo ulaganja u željeznički sektor.

“Pazite, mi smo, recimo, uzeli 100 miliona kredita Svjetske banke da bismo restrukturirali željeznicu, rezultat je nula bodova. Ništa nismo napravili. Hoću da kažem, jako mnogo ili sve zavisi od ljudi za koje glasamo, pod jedan.”

Posebno se osvrnuo na upravljanje javnim preduzećima.

“Mi vidimo da su nam javna preduzeća postala mjesta odakle se izvlače pare za stranke, a ne mjesta koja treba da servisiraju građane i da to rade na efikasan način. Ako odete u bilo koje javno preduzeće, vidjet ćete da ima više administrativnih radnika nego što ima operativnih radnika na realizaciji posla, od, ne znam, odvoženja smeća pa sve do vodovoda, elektroprivrede i tako dalje.”

Pavlović je potom iznio jednu od najoštrijih ocjena tokom razgovora.

“Mi moramo definitivno angažovati najbolje, jer bez najboljih ljudi sa najviše znanja i iskustva ne može Bosna i Hercegovina ići dalje. Doveli smo Bosnu i Hercegovinu u situaciju da smo presiromašni zato što se previše krade. To je vrlo ružan izraz kad ovo kažem, ali gotovo da niko ko je postavljen na bilo koju direktorsku funkciju ili posao ne odgovara za gubitke. I onda smo napravili od toga čitav jedan sistem u kojem je najvažnije imati ličnu korist i neku beneficiju.”

Kao ilustraciju troškova javnog sektora naveo je podatak do kojeg je, kako tvrdi, došao njegov kolega.

“Pa, recimo, da je, ne znam, moj kolega pokušao da sabere koliko ima službenih automobila u Federaciji. Došao je do 3.500 automobila službeno registrovanih, koji su čak imali i šoferе. Hoću da kažem da smo mi u mnogo čemu morali i mogli biti mnogo bolji i mnogo bogatiji.”

Pavlović je zatim postavio pitanje:

“Jer ja kažem, ni manje zemlje, ni ljepše zemlje, jer ja pitam ko nama brani da budemo bogati kao društvo, ne kao pojedinci?”.

Kao još jedan primjer načina upravljanja resursima naveo je “Šume Srpske”.

“Mi smo doveli ‘Šume Srpske’ da su sva gazdinstva u minusu. Pazite, Bog nam dao šumu, a mi ne znamo. Mislim, kao kad bi nekome privatnom licu dali dva hektara šume i rekli: ‘Hajde ti to isijeci’, a on napravi gubitak. To je nemoguća misija.”

Uprkos kritikama, Pavlović smatra da BiH ima velike razvojne mogućnosti.

“Tako da, u svemu tome imamo fenomenalne mogućnosti. Blizu smo Evropi. Imamo preseljenje fabrika nekih iz Austrije u Sanski Most, o tome sam govorio. To ništa ne koristimo”, kazao je kritikujući i ekonomsku diplomatiju:

“Ekonomska diplomatija je ravna nuli, jer najvažnija stvar je da, ne znam, ljudi iz Predsjedništva svako pošalje nekog svog za ambasadora. A pazite, da odete da budete ambasador, a ne znate lokalni jezik, ne znam šta ćete tamo.”

Pavlović je Energoinvest naveo kao primjer potencijala koji BiH ima kada postoje stručni ljudi i izlazak na strana tržišta.

“Hoću da kažem, mnogo toga mi možemo da uradimo. Evo, recimo, ne znam, Energoinvest je pokazao da se vraćanje na tržišta nesvrstanih zemalja, konkretno ugovor su potpisali sa Egiptom, da se napravi fabrika transformatora kod Sarajeva. Hoću da kažem, ima mnogo stvari koje možemo da uradimo, ali za to trebaju ljudi od znanja i struke.”

Podsjetio je i na Emerika Bluma.

“Na kraju krajeva, Emerik Blum je napravio giganta koji se zove Energoinvest, koji još uvijek na neki način živi. A to je čovjek koji je bio privrednik u Tuzli. Hoću da kažem da imamo definitivno potencijal, ljude, znanje, ali politici to ne treba, nažalost.”

Potom je ponovio svoju ključnu ocjenu:

“Hajde da budem vrlo precizan. Dakle, presiromašni smo jer se previše krade.”

Na pitanje gdje se rast troškova života danas najviše osjeti, Pavlović je izdvojio hranu i energiju.

“Najosnovniji problem koji naši građani u Bosni i Hercegovini imaju, to je vezano za ishranu i za energiju. Vidjeli ste koliko nam oscilira cijena goriva koja zbog svjetske situacije, kada je situacija stabilna i mirna, ta cijena goriva bude oko dvije marke, a sad dolazimo do četiri.”

Rast cijene goriva, upozorio je, ne ostaje samo problem vozača.

“To je toliki udar na sve, jer to gorivo je 50 posto troška bilo kojeg prijevoznika robe ili ljudi. Hoću da kažem da je situacija sa cijenom hrane također prisutna, porast cijena hrane i činjenice da imamo klimatske promjene i suše. To je nešto na šta ne možemo mnogo da utičemo.”

Zato smatra da se domaća politika mora fokusirati na ono na šta ipak može uticati – investicije i zapošljavanje.

“Ono što možemo da uradimo, to je da zaista pokušamo da idemo nekim putem koji će vlasti Bosne i Hercegovine prepoznati kao oblike dobre lokacije za investiranje i novo zapošljavanje. Jer ako već ne možemo imati jeftiniju hranu i energiju, onda barem da imamo više radnih mjesta, da ne gubimo mlade ljude koji zbog toga što nemaju prilike napuštaju zemlju.”

Pavlović smatra da je izlaz u većem oslanjanju na znanje i sposobnost prilikom izbora ljudi koji upravljaju institucijama i preduzećima.

“Favorizovanje ljudi od struke, znanja i vještine koji moraju biti nagrađeni po principu stimulacija, procenata, kao što je to normalno u cijelom svijetu, i na neki način prihvatanja tih promjena koje su neminovne da bismo izašli iz ovih kriznih vremena koja zadnjih desetak godina traju, jedina stvar koju možemo uraditi je da pokušamo da biramo najbolje, da ti najbolji biraju najsposobnije menadžere, poslovne ljude, ljude koji hoće da nešto urade. Jer, znate, mi ovu zemlju ostavljamo našoj djeci i unucima. Bojim se da bilo ko ko se obogatio na nepošten način neće biti neko ko je zainteresovan za ovu zemlju.”

Posebno je insistirao na procesuiranju korupcije.

“Ja lično mislim da moramo raditi na tome da taj sistem krađe, mita, korupcije i ostalog počnemo zaista da procesuiramo, jer se očigledno ništa na tome ne radi. Na kraju krajeva, vidjeli ste da gotovo da nema takvih slučajeva.”

Na kraju razgovora Pavlović je upitan šta bi poručio građanima kojima se uoči izbora obećavaju zaposlenje, sigurnije radno mjesto ili bolji život. Odgovorio je da odluku ne bi trebali donositi na osnovu emocija.

“Moja poruka je da ljudi zaista prvo pođu od svoje porodice, da razgovaraju sa svojim članovima porodice, da ne donose odluke na bazi emocija. Emocijom je najlakše čovjeka pokrenuti. Ono što meni treba je da svako pogleda u ogledalo i kaže: ‘Ove četiri godine nam je bolje, lošije’ i tako dalje. Ako vam je bolje, onda glasajte za iste. Ako vam je lošije, promijenite”, zaključio je Pavlović.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad