Na sceni se ove godine izvode pjesme od albanskog do ukrajinskog, dok je u finalu zakazanom za subotu vidljiv trend jačanja jezičke raznolikosti. Evropska radiodifuzna unija navodi da među takmičarskim pjesmama ima 12 onih bez ijedne riječi engleskog, 16 potpuno na engleskom i sedam višejezičnih numera.
Prema analizi antropologa kulture Andrewa J. Greena s King’s College London, 20 od 26 pobjedničkih pjesama između 1999. i 2024. bilo je na engleskom jeziku, ali se broj numera na drugim jezicima povećava u protekloj deceniji. Nakon što je Eurosong 1999. ukinuo pravilo da izvođači moraju pjevati na službenom jeziku svoje zemlje, engleski je postao logičan izbor za širu publiku, ali taj obrazac sada slabi.
Među izvođačima koji insistiraju na maternjem jeziku je i Pete Parkkonen, član finskog dua koji je među favoritima kladionica s pjesmom “Liekinheitin” ili “Bacač plamena”. On kaže:
“Lakše je govoriti o svojim osjećajima na maternjem jeziku, a glavni jezik je, naravno, ljubav”.
Takmičenje je donijelo i brojne višejezične nastupe. Izraelska balada “Michelle” kombinuje hebrejski, francuski i engleski, dok moldavska pjesma “Viva, Moldova” uključuje rumunski, engleski, italijanski i francuski.
Svoj jezik kao važan dio predstavljanja zemlje ističu i fanovi, pa je Joseph Pace, koji je u Beč doputovao da podrži Maltu, rekao da je nevjerovatno slušati publiku iz drugih zemalja kako pokušava pjevati na malteškom.
Stručnjak za historiju Eurosonga Dean Vuletić ocjenjuje da publika od ovog takmičenja očekuje više od same muzike.
“Ljudi žele da Eurosong bude drugačiji od drugih muzičkih takmičenja”, rekao je, dodajući da se u njemu traži prikaz kulturne raznolikosti i identiteta zemalja koje učestvuju.
