Radnja filma prati četvoricu prijatelja koji nakon Drugog svjetskog rata postaju priznati filmski autori u komunističkoj Jugoslaviji, ali se suočavaju s političkim pritiscima i progonom zbog svoje seksualne orijentacije.
Kada partijski lojalist kojeg glumi Hadžihafizbegović dobije zadatak da ih razotkrije i uništi, započinje njegova duboka unutrašnja borba koja propituje granice lojalnosti, identiteta i lične savjesti. Film kroz lične sudbine progovara o slobodi, represiji i borbi umjetnika protiv sistema.
Film “Lijepa večer, lijep dan” od danas je zvanično u kino distribuciji u Hrvatskoj, a tim povodom Hadžihafizbegović je govorio za hrvatski portal 24sata.hr.
“Ne treba biti savremenik nekog vremena da bi to vrijeme razumio. Bergman je jednom rekao u autobiografiji da bi nešto bilo univerzalno, prije svega mora biti lokalno. Tako da sudbine kroz koje prolaze ti ljudi u vremenu kad ja nisam bio rođen, nijednog trenutka meni ne prave enigmu, dilemu ili misterij o tom vremenu. Ja sam u toj zemlji rođen ’61. Trideset i jednu godinu je Jugoslavija bila moja domovina – Zagreb, Beograd, Ljubljana, Skoplje, Podgorica, Sarajevo, Tuzla, gdje sam rođen. Ne mislim da, govoreći o ovom filmu, trebamo raditi nekakvu reminiscenciju na Jugoslaviju, ali sigurno je da je to bilo nakon ’45. godine i pobjede nad fašizmom jedan od najdramatičnijih perioda”, kazao je Hadžihafizbegović te dodao da je to period Informbiroa te sukoba Jugoslavije i Tita sa Staljinom.
Glavni junaci filma završavaju na zloglasnom Golom otoku, a Hadžihafizbegović dodao je kako su upravo te scene i najpotresnije.
“Goli otok je važan dio filma i, naravno, ne treba puno informacija o tome šta je on bio u historiji i šta su ljudi tamo doživljavali. Naši glavni junaci u filmu završavaju na Golom otoku, a ja unutar svog lika uživam jednu metamorfozu, jednu transformaciju od ideologa tog sistema. Prateći sudbinu tih ljudi, mijenjam se i ja. Ostavit ćemo gledateljima filma da uživaju u njemu i vide šta ja na kraju filma napravim i dokle ide ta moja ideološka, psihološka i neka ljudska promjena. Te scene s Golog otoka stvarno su potresne”, dodao je.
Hadžihafizbegović istakao je da je izašao iz zone komfora kada je odlučio ne biti apolitičan.
“Ne pripadam onima koje politika ne interesira. O, interesira me jer sam osjetio što znači biti apolitičan i ostati u zoni komfora. Ja sam izašao iz zone konformizma, kao što su iz zone konformizma izašli glavni junaci ovog filma. Zapravo, izlazak iz konformizma je borba protiv kukavičluka. Mislim da su konformisti kukavice i da nisu spremni da se sudare s realnim životom koji, između ostalog, oblikuje i politika”, zaključio je.
Osim snažne tematike, pažnju je privukla i atmosfera filma, kao i emotivne glumačke izvedbe. Posebno se izdvajaju nastupi Emira Hadžihafizbegovića, Dade Ćosića, Slavena Došla i Elmira Krivalića.
Svjetsku premijeru film je imao na Frameline – Međunarodnom filmskom festivalu u San Francisku, gdje je osvojio nagradu publike, dok je svoju evropsku premijeru ostvario na Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi. Film je bio i hrvatski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma.
