Johnson je 7. decembra 1941. služio na krstarici USS St. Louis, gdje je radio na popravci jednog od brodskih kotlova duboko ispod palube.
Zbog toga nije vidio japanski napad, niti je čuo paljbu svojih saboraca, a na palubu je izašao tek nakon što je brod već izbjegao podmornice i isplovio na otvoreno more. Prisjećajući se tog dana rekao je: “Dok se sva ta zbrka odvijala gore na palubi, ja sam bio unutar parnog bubnja. Nisam mogao vidjeti ništa, baš ništa.”
Johnson navodi da tada nije znao mnogo o razmjerama napada jer kao obični mornar nije imao pristup informacijama. Djeci u školama, koje ga često pitaju da li je bio uplašen, odgovara:
“Niste uplašeni. Previše ste zauzeti da biste bili uplašeni.” Nakon smrti veterana Ire “Ikea” Schaba u decembru, Johnson je postao najstariji preživjeli iz Pearl Harbora. Danas ih je ostalo još 11, a u napadu je poginulo više od 2.400 američkih vojnika.
Tokom rata služio je i na USS Iowa, brodu s kojeg je pratio završnicu Drugog svjetskog rata. Prisjetio se i misije iz 1943. godine, kada je taj bojni brod prevozio predsjednika Franklina D. Roosevelta na konferenciju u Teheranu. Johnson je 2. septembra 1945. iz Tokijskog zaljeva gledao ceremoniju japanske predaje na USS Missouri.
“Sve je bilo gotovo. To je bio kraj rata. Nekolicina nas se okupila – rat je gotov. Idemo kući”, rekao je.
Iako je veći dio života izbjegavao pažnju javnosti, posljednjih godina postao je simbol sjećanja na Pearl Harbor. Sa kćerkom Diane redovno prisustvuje komemoracijama 7. decembra, a ona ističe da njen otac ima odgovornost da mlađim generacijama prenosi priču o napadu.
Johnson, međutim, kaže da Pearl Harbor ne smatra presudnim trenutkom svog života, već brak sa pokojnom suprugom Ruth i porodični život nakon rata.
