Na današnji dan prije 27 godina odigrano je najšokantnije finale Lige prvaka u historiji

Bayern je te sezone bio jedna od najdominantnijih ekipa Evrope. Predvođeni trenerom Ottmarom Hitzfeldom i igračima poput Olivera Kahna, Lothara Matthäusa i Stefana Effenberga, igrali su nevjerovatno čvrst i moćan nogomet.

Treba tu dodati i tada mladog Hasana Salihamidžića, koji je u grupnoj fazi zabio golove Barceloni, ali i Manchester Unitedu.

Do samog finala stigli su preko izuzetno teških protivnika, izbacivši u nokaut fazi Dinamo Kijev (predvođen ubojitim Ševčenkom) i u grupi moćnu Barcelonu. Bili su taktički savršeni i fizički dominantni.

U velikom finalu poveli su u šestoj minuti kada je iz slobodnjaka zabio Mario Basler.

I nakon vodstva Bayern je igrao bolje, a svi se sjećaju stative Mehmeta Scholla, prečke Carstena Janckera, a tu treba dodati i zicere koje su promašili Zickler i Jancker.

U takvoj konstalaciji snaga, gotovo da niko nije davao ni grama šanse Unitedu, koji je te sezone već jednom napravio veliki preokret i to onaj protiv Juventusa u polufinalu.

Ipak, u sudijskoj nadoknadi stigao je preokret, kakav dotad nije nikada viđen i koji će se prepričavati decenijama.

Trebalo je još samo odbraniti korner, i zasluženo slavlje Bayerna je moglo početi. U šesnaesterac je tada došao i golman Uniteda Peter Schmeichel, a loptu je namjestio David Beckham.

“Nekoliko minuta prije kraja sam vidio da su na pehar već počeli stavljati trakice u Bayernovim bojama. Nikad u karijeri nisam bio nervozan prije ni za vrijeme velikih utakmica, ali moram priznati da sam te večeri stalno osjećao neke leptiriće u želucu. Fergie nam je prije utakmice rekao da ne želimo nakon meča proći pokraj onog pehara znajući da ga nismo osvojili. Kad sam vidio da stavljaju trakice na pehar, tačno sam znao da nije još gotovo. Ne samo ja nego i moji saigrači”, prepričao je godinama kasnije David Beckham.

Ubacio je iz kornera, a do tada nepogrešivi Bayernovi defanzivci loše su očistili loptu. Giggs je slabo šutirao sa vrha šesnaesterca, lopta dolazi do Teddyja Sheringhama, koji zabija za 1:1.

“Čim je Teddy zabio za 1:1, krenuo sam s Fergusonom pričati o produžecima. Pogledao me i rekao: ‘Steve, sjedni. Nije ovo još gotovo'”, rekao je McLaren, inače nekadašnji Fergusonov pomoćnik u Unitedu.

Iako su izjednačili iz prve šanse na utakmici, United je u tom momentu izgledao kao predator koji je nanjušio krv svoje žrtve. Znali su da će dobiti još jednu priliku i dobili su je u 93. minuti. Ponovo su izborili korner, a opet je loptu uzeo Beckham. Ubacio je, glavom je loptu loše zahvatio Teddy Sheringham, a na drugoj stativi ju je dočekao Ole Gunnar Solskjaer. Vječni Fergusonov džoker s klupe je tako Unitedu na nevjerovatan način donio vodstvo, a kasnije i pobjedu za drugu titulu Lige prvaka.

Utakmicu je sudio vjerovatno najbolji sudija na svijetu svih vremena Pierluigi Collina, koji je ostao šokiran finišom.

“To su bile i ostale tri najdramatičnije minute moje karijere. I danas volim pogledati tu snimku. Atmosfera je bila fantastična i uvijek ću je pamtiti po jednom trenutku. Buka koju su stvorili navijači Manchester Uniteda kad su zabili gol za pobjedu bila je poput rike lavova. Nikad to neću zaboraviti dok sam živ”, rekao je Collina.

Osim nevjerovatnog preokreta i dva gola Uniteda, svi će utakmicu pamtiti i po scenama utučenih igrača Bayerna koji nisu mogli ni željeli sakriti tugu. Kamere su snimile i potpuni slom Bayernovog defanzivca Samuela Kuffoura, koji je bio izbezumljen od šoka i tuge, i šakama udarao po travi plačući u nevjerici.

Taj prizor očaja i nemoći savršeno je oslikao kako se u samo nekoliko trenutaka čista sportska slava može pretvoriti u najveću noćnu moru. Kuffour i Bayern su se ipak utješili dvije godine kasnije, kada su 2001. konačno podigli trofej Lige prvaka, ali ožiljak iz Barcelone 1999. ostao je zapisan za sva vremena.

Najbolji komentar o ovoj utakmici dao je veliki Alex Ferguson čija je izjava nakon finala postala njegova najpoznatija u velikoj karijeri: “Football, bloody hell!”