I u Mainzu, glavnom gradu savezne države Rheinland-Pfalz vrijedi pravilo: ko ima krov nad glavom, trudi se da ga zadrži, čak i ako stan više ne odgovara potrebama. Sve manje ljudi se seli u gradu s nešto više od 220.000 stanovnika.
Gradsko stambeno poduzeće Wohnbau Mainz upravlja s 11.000 stanova.
“Trenutno se mjesečno otkazuje samo između 45 i 55 stanova”, izjavio je direktor Wohnbau Mainza Roman Becker.
Stopa promjene podstanara (o)pala je na ispod šest posto, što ukazuje na to da je tržište zakupa stanova gotovo potpuno stalo. Osim toga, i u Mainzu se gradi premalo novih stambenih jedinica, pa su šanse za one koji traže stan sve lošije.
Novi stan, stara stanarina
Zbog toga je Wohnbau Mainz pokrenuo novi program pod nazivom “Budućnost kod kuće 55+”. Program podrazumijeva da stariji ljudi, kojima je potrebno manje prostora jer su im se djeca odselila, mijenjaju svoje velike stanove sa stanovima mladih porodica.
“Jedno smo od rijetkih stambenih preduzeća u Njemačkoj koje stanarima garantuje da će pri prelasku u manji stan dosadašnja cijena najma (Kaltmiete) ostati ista, a dodatno isplaćujemo i bonus za selidbu u iznosu od 1.500 eura”, obrazložio je Becker.
Primjera radi, četverosoban stan od 85 kvadratnih metara (m²) sa stanarinom od 850 eura mjesečno može se zamijeniti za dvoiposoban stan od 65 m² sa stanarinom 650 eura, što donosi godišnju uštedu od 2.400 eura.
Osim toga, manje kvadrata znači i manje troškova za grijanje, električnu energiju i drugo.
Smanjenje prostora treba se isplatiti
Stambeno komunalno preduzeće iz Mainza je ovim konceptom unaprijedilo raniji model. Pet godina je postojao “Program razmjene stanova za seniore”, ali bez značajnog uspjeha.
Glavni problem je bio taj da nakon selidbe iz stana u kojem se dugo živjelo, cijena po kvadratu novog i manjeg stana često je bila znatno viša. Zadržavanjem “stare” cijene najma, na primjer u novom malom stanu može značiti uštedu od više hiljada eura godišnje.
Osim toga, novi stan se predaje renoviran i s malo ili nimalo barijera. Osim toga, ne plaćaju se “duple” stanarine u fazi selidbe niti vrijedi uobičajeni otkazni rok.
Procjena je da bi 2.700 starijih podstanara moglo preseliti u manji prostor dok s druge strane hiljadu porodica bezuspješno traži četverosobne stanove. Preduzeće trenutno kontaktira potencijalne kandidate. Planirano je da program za sada traje 24 mjeseca i obuhvati 100 stanova.
Wohnbau Mainz od ovoga ne profitira u finansijskom smislu.
“To radimo jer kao komunalno preduzeće imamo i socijalnu ulogu”, podsjetio je Becker.
Ko blokira stambeni prostor
Reiner Braun je pažljivo proučio model iz Mainza. On je predsjednik Upravnog odbora privatnog instituta Empirica iz Berlina, koji se finansira izradom studija za klijente kao što su banke, osiguravajuća društva, ministarstva i udruženja iz građevinskog sektora.
“Problem svih atraktivnih velikih gradova jeste što su postojeće stanarine, zbog regulacije cijena, daleko ispod stvarne tržišne vrijednosti”, ukazao je Braun.
Podsjetio je da ne ostaju samo starije osobe u starim stanovima, već i ljudi koji mijenjaju mjesto boravka.
“Oni ne otkazuju stan jer se možda vrate nakon probnog rada u drugom gradu. Tada više ne bi našli ništa pristupačno. Postojeći ugovori su postali neka vrsta vrijednosnih papira čija vrijednost sigurno raste”, smatra Braun.
Istakao je još jednu grupu za koju smatra da doprinosi nestašici (pristupačnog) stambenog prostora.
“To su ljudi stariji od 40 godina, često razvedeni, uglavnom urbani intelektualci, koji su u vezi, ali ipak žive odvojeno”, rekao je.
Takvo domaćinstvo može sebi priuštiti i dva stana ne samo zbog visokih prihoda, već prvenstveno zbog niskih stanarina po starijim ugovorima. Partneri znaju da u slučaju raskida više ne bi pronašli cjenovno pristupačan stan.
Kriva je politika
U modelu iz Mainza Braun zato ne vidi koncept za budućnost.
“Za učesnike u procesu razmjene to se naravno isplati. No, model se bori samo protiv simptoma, a ne protiv korijena problema”, konstatovao je Braun.
Naprotiv, ako bi se ideja primijenila masovno, nedostajalo bi kapitala za novogradnju ili sanaciju, smatra ovaj stručnjak.
“Visoke stanarine kod novih ugovora imaju dva uzroka – visoke troškove i nestašicu. Za oboje su suodgovorni država i komune jer one postavljaju pravila za gradnju i stalno ih zaoštravaju”, zaključio je Braun, piše Deutsche Welle.
