Prva od dvije “nacionalne katastrofe”, kako ih Brazilci vole opisati, dogodila se 1950. godine na čuvenoj Maracani pred 170.000 gledalaca. Tu ih je u finalu Svjetskog prvenstva dobio Urugvaj rezultatom 2:1 i tako osvojio “već upisanu” titulu svjetskog prvaka.
Mi ćemo se, ovoga puta, prisjetiti one od prije 12 godina, za koju kažu da je najveće poniženje u historiji nogometa. Prošlo je 12 godina od 8. jula 2014. godine kada je Njemačka usred Belo Horizontea pregazila Brazil rezultatom 7:1.
Karioke su tada bile u velikom naletu, bili su domaćini Svjetskog prvenstva i računali su da će pred svojom vatrenom publikom osvojiti šesti naslov prvaka svijeta.
Međutim, naletjeli su na njemačku nemilosrdnost u punom obliku, krunu jedne fenomenalne reprezentacije krojene na Bayernovim krilima. Statističari su izračunali da se radi o napadački jednoj od najefikasnijih utakmica neke reprezentacije na svjetskim prvenstvima, jer su Nijemci postigli sedam golova u 14 šuteva ukupno na toj utakmici.
Bila je to utakmica polufinala Svjetskog prvenstva. Obje selekcije su dotad bile neporažene na Mundijalu 2014. godine, a Brazil je prije susreta ostao uzdrman neigranjem dvije ključne figure – Neymara zbog povrede i kapitena Thiaga Silve zbog žutih kartona.
No, sve i da su bili na tereu, teško da bi šta mogli protiv nevjerovatno nadahnute Njemačke koja će kasnije postati i prvak svijeta na istom prvenstvu.
Koliko god Nijemci bili opasni, niko ni u ludilu nije mogao očekivati da će nakon prvih pola sata igre biti 5:0 za popularni Elf. Redom su pogađali Thomas Muller, Miroslav Klose, dvaput Toni Kroos i jednom Sami Khedira.
Finale je bilo odlučeno već u 29. minuti. Do kraja utakmice zaboravljeni Andre Schürrle, koji je dao veliki doprinos na tom Svjetskom prvenstvu, a onda “nestao”, uspio je dotući Brazilce i nanijeti im najteži poraz u historiji, poraz od kojeg se Brazilci nikada nisu oporavili i na krilima tih trauma uslijedile su sušne godine za najuspješniju nogometnu naciju na svijetu.
Poraz, ako ga je moguće ublažiti, ublažio je Oscar počasnim golom u 90. minuti kojim su se Karioke oprostile od Mundijala na kojem su računale na šestu titulu svjetskog prvaka.
Taj historijski duel po nekoliko stvari ostao je upisan u nogometne knjige. Bila je i ostala to utakmica s najvećom razlikom u polufinalima svjetskih prvenstava, Njemačka je tu pretekla Brazil po broju golova na Mundijalima.
To je bio i najgori poraz Brazila u jednoj utakmici Svjetskog prvenstva, a o kakvoj se sramoti radi, najbolje pokazuje podatak da im je drugi najteži poraz nakon pomenutog od Njemačke bio onaj 1998. godine protiv Francuske sa “samo” 3:0.
Reakcije su bile žestoke, a posljedice su se osjetile u brazilskom nogometu tokom godina koje su slijedile.
Selektor Luiz Felipe Scolari je odmah podnio ostavku preuzevši punu odgovornost za poraz, a igrači Brazila su se izvinili svom narodu. Brojni igrači su bili izviždani, a Neymar, koji je zbog povrede propustio duel, nije mogao gledati utakmicu i nakon 5:0 ugasio je TV prijemnik.
Fred je bio jedan od izviždanih igrača, a nakon utakmice se oprostio od dresa reprezentacije. Istovremeno, njemački defanzivac Mats Hummels otkrio je da Nijemci nisu željeli ponižavati Brazilce tokom drugog poluvremena i nakon utakmice.
Najteže potresen bio je defanzivac David Luiz koji je plakao na terenu i tu su nastale kultne fotografije koje su se godinama pojavljivale u medijima. Njegove suze i emotivni intervju postali su simbol brazilskog sloma.
Nacionalna tragedija
“Uvijek sam govorio da je nogomet kutija iznenađenja. Niko na ovom svijetu nije očekivao ovakav rezultat. Probat ćemo osvojiti šestu titulu u Rusiji. Čestitam Nijemcima”, napisao je Pele, najveća ikona brazilskog nogometa, nakon utakmice.
Proslavljeni engleski nogometaš Gary Lineker, koji je tada prenosio utakmicu za BBC, rekao je da se ne radi o porazu, već o ponižavanju.
Među onima koji su ostali šokirani u TV studijima, kao stručni analitičari, bili su i Thierry Henry, Ruud Gullit i brojni drugi.
“Nacionalna tragedija” i “Sramota svih sramota”, najupečatljiviji su naslovi u brazilskim medijima jutro poslije poraza, a kada razmislimo o tome šta nogomet znači Brazilcima i da je to jedina država gdje je on možda i važniji od najvažnije sporedne stvari na svijetu, jasno je zašto se rezultat 7:1 nije nikada prebolio i zašto se odrazio na svakodnevni život stanovnika ove južnoameričke zemlje.
Uslijedio je potpuni krah brazilskog nogometa. Selektor Scolari je odmah otišao, a Carlos Dunga se vratio na kormilo reprezentacije. Međutim, bez jasnog plana, posljedice poraza od Njemačke bile su dugotrajne i na psihološkom i na taktičkom nivou.
To se vidjelo odmah na predstojeća dva takmičenja u Južnoj Americi. U naredna dva izdanja Brazil je prvo ispao u četvrtfinalu od Paragvaja, a onda i 2016. godine ispao u grupi.
Kapiten Thiago Silva kazao je nekoliko godina nakon tog poraza da su igrači i dalje u bojazni od eventualnog ponavljanja takvog poraza. U Brazilu je izraz “svaki dan je neki novi 7:1” čak postao dio svakodnevnog jezika za katastrofu ili poniženje.
Može li Brazil konačno do trona ove godine?
Ni na narednim svjetskim prvenstvima Brazilci nisu učinili puno toga. U Rusiji 2018. godine ispali su u četvrtfinalu od Belgije, a četiri godine kasnije u Kataru eliminisala ih je Hrvatska.
Sada, 12 godina poslije, čini se da je Brazil prvi put zreo da zaboravi na traume od Njemačke i konačno se okruni šestom titulom prvaka svijeta. Jedan od glavnih krivaca za to je legendarni Carlo Ancelotti, čovjek čijim se evropskim trofejima niko drugi ne može pohvaliti (jedini osvojio sve “lige petice” i ima najviše Liga prvaka).
Bit će teško, ali je Brazil uoči nastupa na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Meksiku i Kanadi zapao u hajp i euforiju kakvu nismo vidjeli još od 2014. godine. Ancelotti je u reprezentaciju vratio Neymara, a svi u Brazilu se nadaju da će “princ konačno postati kralj” u posljednjoj šansi karijere.
Pošto FIFA ne dozvoljava umetanje svojih zvaničnih videopregleda nogometnih isječaka, sva uzbuđenja iz ove historijske utakmice pogledajte OVDJE
