Dodik je dolaskom nove administracije u Bijelu kuću, koju predvodi predsjednik SAD-a Donald Trump, došao do situacije koju je priželjkivao godinama, a to je sagovornik na najbitnijoj svjetskoj adresi koji je spreman na trgovinu, gdje se bivši predsjednik Republike Srpske najbolje snalazi.
Po dolasku novog rukovodstva u Washington, Dodik je uspio doći do dogovora koji mu je donio veliki broj ustupaka.
Kada se podvuče linija više od pola godine nakon ukidanja sankcija, jasno je da su očekivanja bila prevelika te da je Amerika dala poklon osobi koju su nekada jasno identifikovali kao destabilizirajući faktor u BiH, i to s punim pravom i opravdanjem.
Kako je “administracija biznismena” izgubila od iskusnog političkog trgovca
Refleksija nakon nekoliko mjeseci kaže da je Dodik od SAD-a dobio ukidanje sankcija, otvorena vrata i svojevrsnu normalizaciju u Washingtonu, a sada je jasno da je isposlovao i odlazak Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
S druge strane, Dodik se obavezao na smanjenje tenzija, prihvatanje pravomoćne presude Suda BiH u potpunosti (plaćanje kazne umjesto zatvora i odlazak sa službene funkcije) i povlačenje neustavnih zaključaka koje je ranije usvojila Narodna skupština RS-a.
Kada se objektivno sagledaju stvari koje su razmijenjene, jasno je da je Dodik izašao kao ozbiljan pobjednik, a da su Amerikanci dali mnogo za manje-više ništa.
Prihvatanje presude je posebno istaknuto kao veliki ustupak Dodika, imajući u vidu borbu koju je vodio tokom sudskog procesa, ali se ovaj “kompromis” u svojoj suštini sastoji od građanina jedne zemlje koji se povinuje odluci pravosudnog organa te države.
Naravno, politički kontekst je tu situaciju “zamutio”, ali je na svom najjednostavnijem nivou stvar koja se ne može smatrati ustupkom, koliko god Dodik imao moć da stvara tenzije, pa čak i ozbiljnije probleme u državi.
Pri tome, Dodik je formalno napustio funkcije, ali ima potpunu kontrolu nad procesima u RS-u, što pokazuje i javno. Jedna Dodikova objava na X-u je bila dovoljna, u dva navrata, da se iz NSRS povlače prijedlozi zakona. Predsjednik SNSD-a tako pokazuje da i bez fotelje ništa u RS-u ne može proći bez njegovog odobrenja, što je na određen način i kršenje dogovora s Washingtonom.
Govoriti o “smanjenju tenzija” je posebno sporno, jer je Dodik suštinski nastavio s istom retorikom kao i prije skidanja s liste sankcionisanih osoba u SAD-u.
I dalje je svaki javni istup pun kvalifikacija o BiH kao “nemogućoj zemlji” i o “mirnom razlazu”, a povremeno i otvoreno govori o secesiji, uz standardni repertoar uvredljivog govora upućenog Bošnjacima, ali i međunarodnoj zajednici.
Na kraju, povlačenje zaključaka NSRS se može shvatiti kao ustupak, ali je ove poteze skupštine u Banjoj Luci već poništio Ustavni sud BiH, institucija koja nije samo državna, već i dejtonska kategorija.
Dakle, tri najveća ustupka, u svojoj najjednostavnijoj formi, nisu nikakvi kompromisi, već provođenje onoga što je propisano po zakonima koji se moraju poštovati, bilo da ste Dodik, NSRS ili bilo koji drugi subjekt u državi.
Da stvar bude gora, administracija koju vodi Trump, koji je prije uključenja u politiku sebe predstavljao kao eksperta za biznis i trgovinu, se na kraju pokazala kao loš trgovac, iako bi to trebala biti njihova najveća snaga.
Amerikanci zatvaraju oči pred očitim kršenjem dogovora, ali i destruktivnim ponašanjem
U isto vrijeme, Amerikanci i dalje provode ono što je očigledno dogovoreno s Dodikom. Schmidt je uklonjen s mjesta visokog predstavnika, bez obzira na očita kršenja dogovora i destruktivno ponašanje SNSD-a, pod direktnim naredbama Dodika.
Dodik očigledno nije smanjio tenzije, i dalje kontroliše procese u RS-u, a prijeti i puno ozbiljnijom eskalacijom ako se nametne Zakon o državnoj imovini koji ne bi bio po njegovoj mjeri, što je puno ozbiljnije od zaključaka koji su ranije usvojeni u NSRS pa povučeni kao “ustupak”.
Puno poraznija je činjenica da su u Washingtonu itekako imali prostora za djelovanje.
U sklopu ovog dogovora u kojem je, kako se čini, Dodik dobio sve što je mogao poželjeti, moglo se, između ostalog, tražiti i popunjavanje Ustavnog suda BiH, kojem zbog blokade u NSRS nedostaju dvoje sudija koji se biraju iz ove zakonodavne institucije.
Moglo se, također, utjecati da SNSD obustavi svoje blokade državnih institucija, poput Vijeća ministara i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, zbog kojih su na višemjesečnom čekanju brojni zakoni koji su izrazito važni za BiH.
Ova dva primjera destruktivnog ponašanja SNSD-a mogla su biti adresirana, ali su se u Washingtonu odlučili da je simbolika bila važnija od suštine.
Nedeljnik tvrdi da je ostao još jedan ustupak Dodiku koji nije proveden
Srbijanski list Nedeljnik je nedavno objavio pojedine detalje dogovora Dodika i SAD-a. Prema njihovim tvrdnjama, postoji još jedan ustupak koji nije proveden.
Naime, radi se o ukidanju odluka prethodna dva visoka predstavnika u BiH, odnosno Schmidta i Valentina Inzka, a koje su “trn u oku” vladajućim strukturama u RS-u.
Ako i ovaj ustupak bude proveden, što će pokazati naredni period, a da Dodik i dalje otvoreno krši ono što je dogovoreno, nameće se pitanje: Koji je interes dogovora za bilo kojeg aktera osim Dodika?
