Vozači često klimatiziraju vozilo držeći klima uređaj na minimumu. U praksi, to često donosi više štete nego koristi.
Stručnjaci preporučuju da temperatura u unutrašnjosti vozila bude u rasponu koji se smatra optimalnim za većinu ljudi. Takvi uslovi pomažu vozaču da ostane koncentrisan, smanjuju umor i omogućavaju ugodnu vožnju čak i na dužim putovanjima.
Jedno od najčešće preporučivanih pravila glasi: temperatura u vozilu ne bi trebala biti više od šest stepeni niža od vanjske temperature. Ako je napolju 34 stepena, klima bi idealno trebala biti podešena na oko 28 stepeni Celzijusa. Iako se to nekima može učiniti previsokim, organizam će se mnogo lakše prilagoditi takvim uslovima nego naglom prelasku iz vrlo hladnog automobila na ljetnu žegu i obrnuto.
Pretjerano hlađenje može izazvati neugodne posljedice poput glavobolje, ukočenosti mišića vrata i ramena, iritacije disajnih puteva ili osjećaja temperaturnog šoka pri izlasku iz vozila. Posebno su osjetljive starije osobe, djeca i osobe koje imaju problema sa srcem i krvnim pritiskom.
Osim zdravstvenog aspekta, prenisko podešena temperatura povećava opterećenje klima-sistema i može uticati na veću potrošnju goriva kod vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem, odnosno smanjiti domet kod električnih automobila.
Prije uključivanja klime preporučuje se da se vozilo nakratko provjetri, posebno ako je bilo parkirano na suncu. Otvaranjem vrata ili prozora na pola minute do minute iz kabine se izbacuje najtopliji zrak, nakon čega klima može mnogo efikasnije postići željenu temperaturu.
U konačnici, cilj nije pretvoriti automobil u frižider, već stvoriti ugodno okruženje u kojem će vozač i putnici biti rashlađeni, ali bez nepotrebnog opterećenja organizma. Važno je postići najbolji kompromis između udobnosti, zdravlja i efikasnosti.

