Direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović emotivno se oprostio od Numankadića ističući njegovo likovno stvaralaštvo, ali i iskreno prijateljstvo.
“Dragi naš Edinjo,
Ovaj brazilski sufiks tvom imenu dodao sam kako bih ti i u svakodnevnim susretima odao priznanje za umjetničko majstorstvo ravno brazilskim majstorima fudbala. Bila je to moja mala dosjetka, jer ti nikada nisi pristajao da te se hvali u tvom prisustvu, skromnost ti je bila vrlina tako rijetka u ovom vremenu.
Bio si tako uzbuđen oko pripreme naše izložbe, zabrinut hoće li sve stići na vrijeme, bdio si nad svakim detaljem. Osim ovog kobnog ponedjeljka, kada je prije vremena stigla jedino neumitnost. A i s njom smo se šegačili, jer sa smrću se jedino i možeš šegačiti, budući da tu ne možeš biti pametan. Znao si često pomenuti kako ti je to posljednja izložba u životu, a mi bismo uzvraćali primjerom tebi dragog umjetnika Franje Likara kojem smo tri godine zaredom pravili izložbu povodom devedesetog rođendana. Znali smo da ti Franjino ime uvijek izmami osmijeh na licu”, navodi se.
Također, ističu da je umjesto radosti otvaranja nove izložbe uslijedilo neplanirano vrijeme svođenja računa.
“Tvoje prisustvo na likovnoj sceni je grandiozno, to ti niko ne može osporiti, a odsustvo će biti uvijek protkano sjetom i tugom, jer smo svi svjesni ogromnog gubitka. Prisustvo je višedecenijsko i ostat će sačuvano kao trajan doprinos umjetnosti koju si živio bez ostatka, a odsustvo je trenutno i sigurni smo da će tugu nadvladati trajnost tvoga djela, koju ćemo čuvati i revalorizirati mi, tvoji savremenici, ali bez sumnje i nove generacije.
Dragi naš Edinjo,
Hvala ti za sve. Za tvoje originalno likovno stvaralaštvo, tvoje avangardno probijanje zidova konzervativizma i naročito za tvoje iskreno prijateljstvo i ljudskost kakvoj nije bilo ravne. Nosit ćemo te u svojim srcima, a čuvati u galerijskim prostorima i istoriji umjetnosti, gdje si odavno obezbijedio važno mjesto”, poručio je Krsmanović.
Podsjećamo, Numankadić je bio umjetnički aktivan još od početka 1970-ih godina. Na početku karijere bavio se slikarstvom bojenog polja. Također se bavio procesualnim i analitičkim slikarstvom. U svom radu služio se i praksom objet trouvé. Izlagao je na oko 50 samostalnih i više od 300 kolektivnih izložbi u zemlji inostranstvu, a dva puta je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Venecijanskom bijenalu – 1992. s projektom “Svjedoci postojanja” i 2003. u sklopu bh. selekcije.
