Film “Voicemails for Isabelle” koji je režirala i napisala Leah McKendrick opisuje se kao moderna verzija kultnog klasika “You’ve Got Mail”, ali prilagođena generaciji 2020-ih.
Priča prati Jill (Zoey Deutch), mladu i ambicioznu slastičarku iz San Francisca, koja se bori s velikom tugom nakon iznenadnog gubitka mlađe sestre Isabelle.
Kako bi se lakše nosila s boli, Jill nastavlja redovno zvati sestrin stari broj mobitela te ostavljati joj duge, iskrene i često haotične glasovne poruke o svom ljubavnom životu, neuspjelim spojevima i svakodnevnim dramama.
Međutim, ono što Jill ne zna jest da je broj u međuvremenu dodijeljen nekom drugom – Wesu (Nick Robinson), agentu za nekretnine iz Austina. Wes počinje slušati njene poruke, isprva iz znatiželje, a potom biva potpuno očaran njenim glasom, ranjivošću i energijom.
Privučen njenom pričom, on donosi impulsivnu odluku da otputuje u San Francisco kako bi je upoznao, no krije tajnu o tome kako je zapravo saznao sve o njoj.
Film je na drugom mjestu najgledanijih na Netflixu, a premašio je novu romantičnu komediju “Office Romance” s Jennifer Lopez u glavnoj ulozi.
Kritika je složna u jednom – film opstaje i osvaja prvenstveno zahvaljujući nevjerovatnoj hemiji između Zoey Deutch i Nicka Robinsona, iako sam scenarij pati od nekih tipičnih boljki modernog streaming žanra.
Kritičari poput Benjamina Leeja iz The Guardiana primijetili su da film hoda po tankom ledu kada je riječ o Wesovom uhođenju i zadiranju u privatnost. Ipak, napominju kako film posjeduje modernu, “poppy” senzibilnost u kojoj pršti od današnjih modernih izraza o vezama (poput love bombinga ili gaslightinga).
Gledaoci na platformama poput Reddita ističu da su u prvih 20 minuta filma plakali od tuge, a zatim se smijali, te ga mnogi već proglašavaju “romansom godine”.
