Nova razmjena udara dodatno je povećala rizik od širenja rata na Bliskom istoku i dovela u pitanje privremeni dogovor o obustavi borbi. Posebno su dovedeni u pitanje pregovori koji su trebali početi nakon završetka sahrane iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, ubijenog 28. februara u prvim trenucima rata u 86. godini.
Američka Centralna komanda saopćila je da su udari izvedeni kako bi se Iranu nametnuli visoki troškovi zbog napada na komercijalne brodove u međunarodnom plovnom putu.
U saopćenju se navodi da su pogođeni sistemi protivzračne odbrane, radari i više od 60 manjih plovila Iranske revolucionarne garde, koja su ranije korištena za uznemiravanje brodova u moreuzu. Dodali su i da su američke snage “spremne da Iran pozovu na odgovornost kada se sporazum ne poštuje ili ne provodi”.
Iran je potvrdio da je bio meta napada, ali nije iznio podatke o eventualnim gubicima. Državni mediji javili su da su se eksplozije čule u Bandar Abbasu, Qeshmu i Siriku.
Ubrzo potom Bahrein, u kojem se nalazi Peta flota američke mornarice, i Kuvajt, gdje su stacionirane američke kopnene snage, oglasili su raketne uzbune, dok je Revolucionarna garda saopćila da je gađala američke vojne instalacije u obje zemlje. U saopćenju je američka vojska nazvana „dječjeubilačkom i terorističkom“, uz tvrdnju da je „otvoreno prekršila primirje i narušila islamabadski dogovor pokretanjem zračnog napada na više obalnih baza i civilnih stanica na obalama pokrajina Hormozgan i Mahshahr“.
Istovremeno su SAD ukinule dozvolu koja je Iranu, u okviru privremenog sporazuma, omogućavala otvorenu prodaju sirove nafte na međunarodnom tržištu za američke dolare. To je bio dodatni udar na Teheran, koji je godinama bio pod sumnjom da sankcioniranu naftu prodaje Kini po cijenama nižim od tržišnih.
Napadi na brodove dogodili su se kod obale Omana. Prema britanskoj agenciji za pomorsku trgovinu, jedan tanker se zapalio nakon pogotka, dok su druga dva pretrpjela manju štetu i nastavila plovidbu. Hormuški moreuz ostaje ključno svjetsko energetsko čvorište, jer je u mirnodopskim uslovima kroz njega prolazila petina ukupne trgovine naftom i prirodnim gasom.
Katar je nakon napada na tanker Al Rekayyat poručio da Iran smatra u potpunosti pravno odgovornim za napad na međunarodnu plovidbu i globalnu energetsku sigurnost.
