Ovo je rekao u opsežnom televizijskom intervjuu s novinarom Javadom Mogoueijem, koji pokriva diplomatsku i vojnu historiju iranskog sukoba sa SAD-om i Izraelom.
“Znali su da je vođa (Ali Hamenei) svako jutro u uredu. Koliko ja razumijem, sastanak komandnog centra se također održavao dvije ili tri zgrade dalje i odabrali su tačno taj trenutak. Sastanak Ministarstva obavještajnih poslova se također odvijao u to vrijeme”, rekao je Araghchi.
“Stoga se napad na ured Vođe dogodio zbog sigurnosne ranjivosti, a ta ranjivost vjerovatno još uvijek postoji”, napomenuo je.
Zašto se Iran vratio pregovorima?
Araghchi je rekao da je odluka Irana da ponovno uđe u pregovore nakon 12-dnevnog rata prvenstveno bila potaknuta željom da se otkloni svaki budući argument da se rat mogao izbjeći diplomatijom, a ne zato što su iranski zvaničnici vjerovali da je dogovor vjerovatan.
“Bio sam siguran (da će se rat ponovo dogoditi) naše vojne snage su bile sigurne; mi sami smo bili sigurni. Zato što smo bili sigurni, rekli smo da bi se trebala održati jedna ili dvije runde pregovora. Možda bi druga strana odustala od zahtjeva za nultim obogaćivanjem, iako je to bilo malo vjerovatno, ali ako ne bi, imali bismo svoje opravdanje. Niko, ni međunarodna zajednica, ni ljudi kod kuće, tada ne bi mogao reći da je to naša greška, da smo trebali pregovarati. To je bila filozofija iza našeg ulaska u pregovore”, rekao je.
Araghchi je odbacio sugestiju, koju je iznio njegov sagovornik, da su sami pregovori doveli do obnavljanja rata ili da je ulazak u razgovore naštetio kredibilitetu pregovarača.
“Ja to ne prihvatam. Nismo ovdje da bismo učinili nešto za svoj lični kredibilitet ili da bismo sačuvali vlastiti ugled… Ja sam ministar vanjskih poslova Islamske Republike Iran. Moja odgovornost je da sačuvam interese Islamske Republike, a ne svoju ličnu reputaciju”, napomenuo je visoki iranski diplomata.
Izvještaj o upozorenju neimenovanog regionalnog lidera
Araghchi je opisao sastanak sa osobom koju je nazvao “jednim od lidera u regionu” prije 12-dnevnog rata, ne imenujući tu osobu.
Rekao je da mu je taj lider rekao, na način koji je Araghchi opisao kao arogantan i vidno zadovoljan: “Možete biti sigurni da će vas napasti. Uništit će vaša nuklearna postrojenja, uništit će i vaša naftna postrojenja, a vi nećete odgovoriti, jer će vas napasti direktno i ciljat će i vaše rukovodstvo”.
Araghchi je rekao da je lideru odgovorio iznošenjem iranske doktrine odmazde: da će na svaki napad na iranska nuklearna postrojenja biti odgovoreno napadima na nuklearna postrojenja druge strane, da će se na svaki udar na iranske vojne kapacitete odgovoriti istom mjerom, te da bi učešće SAD-a rezultiralo napadima na američke baze u regionu, budući da iranske rakete ne mogu dosegnuti teritoriju SAD-a, ali mogu dosegnuti regionalne baze.
Rekao je da je također upozorio da, ukoliko bi iranska naftna postrojenja bila pogođena i Iran ne bi mogao izvoziti naftu, nijedna zemlja u regionu također ne bi mogla izvoziti naftu.
Araghchi je kazao da je regionalni lider ljutito odgovorio, rekavši da niko ne može prijetiti “njima” te da bi cijela Evropa, SAD pa čak i Kina djelovali protiv Irana ako bi njihovo snabdijevanje naftom bilo ugroženo, s obzirom na razmjere trgovinskih odnosa u koje su umiješani.
Visoki iranski diplomata je rekao da je odgovorio sa smijehom, pojašnjavajući da Iran nema namjeru direktno napasti vlastitu zemlju tog lidera, već samo američke baze, što je opaska za koju tvrdi da je pomogla u mobilizaciji regionalnih diplomatskih napora za sprečavanje šireg rata.
O propasti i obnavljanju prekida vatre
Araghchi je opisao diplomatski slijed događaja koji je prethodio 40-dnevnom ratu, navodeći da razgovori u Ženevi 7. esfanda (krajem februara) nisu doveli do zaključka, ali da su se obje strane složile da se tehnički komiteti sastanu u Beču sljedećeg ponedjeljka.
Rekao je da se, unatoč tome, atmosfera naglo promijenila prema ratu počevši od sljedećeg petka, te da su regionalni ministri vanjskih poslova s kojima je razgovarao te noći izrazili slično iznenađenje zbog ove iznenadne promjene, s obzirom na to da razgovori u četvrtak nisu pokazivali nikakve znakove koji bi upućivali na rat.
“Bilo je jasno da su SAD zaključile kako ne mogu dobiti ono što žele pregovorima i da stvar moraju završiti ratom”, rekao je.
Araghchi je rekao kako vjeruje da je Izrael procijenio da je Iran na svojoj najslabijoj tački u posljednjih nekoliko decenija, nakon ubistva lidera Hezbolaha Hassana Nasrallaha, pada Asadove vlade u Siriji i vlastitih smanjenih kapaciteta Irana nakon 12-dnevnog rata, te da je to posmatrao kao jedinstvenu historijsku priliku da, prema njegovim riječima “završi posao” i eliminiše Islamsku Republiku.
Kazao je da je ova izraelska procjena prenesena Trumpu, za kojeg se, kako je rekao, kasnije izvještavalo da je bio ljut jer mu je rečeno da će rat biti gotov za dva do tri dana.
Araghchi je rekao da je, prema njegovom sjećanju, drugog dana rata Trump na društvenim mrežama objavio kratku poruku: “bezuslovna predaja.”
O odbijanju višegodišnje suspenzije obogaćivanja
Glavni iranski diplomata napomenuo je da je Teheran tokom pregovaračke runde prije 40-dnevnog rata odbio zahtjeve SAD-a za višegodišnjom suspenzijom obogaćivanja uranijuma, za koju je rekao da ju je američka strana predložila kao alternativu nastavku sukoba.
Na pitanje Mogoueija da li bi prihvatanje te suspenzije moglo spriječiti 40-dnevni rat, Araghchi je odgovorio da je nemoguće to reći sa sigurnošću, ali da bi prihvatanje toga nanijelo veću štetu od samog rata, jer bi to značilo prodaju dostojanstva zemlje uz podnošenje troškova ranijeg 12-dnevnog rata.
Araghchi se pozvao na princip koji je pripisao “stradalom lideru” (referenca na starijeg Hameneija): da Islamska Republika ne ide u rat jer rat nosi troškove, rizike i posljedice, ali da će ući u rat kada trošak neborbe premaši trošak borbe.
Rekao je da se ova kalkulacija primjenjivala i u 12-dnevnom i u 40-dnevnom ratu.
Araghchi je opisao unutrašnju strukturu donošenja odluka koja stoji iza iranskog pristupa pregovorima, navodeći da je “Nuklearni komitet”, kasnije preimenovan u “pregovarački komitet” i uobičajeno nazivan “šestočlani komitet”, djelovao pod okriljem sekretarijata Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Prvobitno ga je vodio bivši sekretar Ali Shamkhani, a kasnije Ali Larijani.
Rekao je da su odluke komiteta imale isti autoritet kao rezolucije Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, te da postoje zapisnici sa tih sastanaka koji bi eventualno mogli biti objavljeni. Oni, prema njegovim riječima, sadrže “zanimljive” karakterizacije pregovarača i pregovaračkog procesa, ali nije želio ulaziti u daljnje detalje na pitanje odnose li se one direktno na njega.
Araghchi je izjavio da je Iran ušao u pregovore istovremeno se pripremajući za rat, rekavši da je više puta upozoravao kolege da “niko ne bi trebao biti zavaran” pregovaračkim procesom. To je, prema Araghchijevim riječima, navelo visokog vojnog komandanta na jednom sastanku da odgovori kako su oružane snage u potpunosti spremne bez obzira na ishod pregovora.
Pouke koje je Iran izvukao iz 12-dnevnog rata
Araghchi i Mogouei razgovarali su o iranskoj procjeni da je 12-dnevni rat ojačao vojnu spremnost Irana pred 40-dnevni rat.
Mogouei je citirao izvještaj komandanta IRGC-a Mohammada Pakpoura, u kojem se sugeriše da se vojni kapacitet Irana utrostručio od 12-dnevnog rata i da se otpornost određenih baza pod stalnim pritiskom poboljšala sa otprilike 10-15 sati na 35-40 sati neprekidnog rada.
Araghchi je kazao da je jedan američki think-tank početkom 40-dnevnog rata procijenio da Iran gubi 10-25 posto svojih raketnih lansera dnevno i da će iscrpiti svoje kapacitete za ispaljivanje do kraja iranskog mjeseca esfanda. Ta procjena, kako je naveo, zasnovana na poukama iz 12-dnevnog rata, nije uzela u obzir promjene koje je Iran napravio na svojim lansirnim sistemima tokom osam mjeseci pauze, a koje su omogućile brzu zamjenu uništenih lansera.
