Kao primarni mehanizam ovog utjecaja, istaknuti televizijski voditelj označio je Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC). On tvrdi da je nadmoćni dvostranački konsenzus u Washingtonu vođen lojalnošću stranoj državi, a ne domaćim, američkim interesima.
Prema njegovim riječima, pritisak za promjenu režima u Iranu od strane obje velike političke frakcije u SAD-u direktno proizilazi iz njihove finansijske ovisnosti o istoj bazi donatora. Carlson je istakao da, prema procjenama, čak 90 posto američkog Kongresa prima sredstva od onoga što je on nazvao “neregistrovanim stranim lobijem”.
“Obje stranke podržale su promjenu režima u Iranu jer obje stranke imaju iste finansijere i iste donatore koji zahtijevaju lojalnost stranoj državi”, izjavio je Carlson.
Ovaj finansijski utjecaj povezao je sa širim geopolitičkim odlukama, posebno usklađivanjem Washingtona s Izraelom tokom nedavnih eskalacija na Bliskom istoku. On tvrdi da američka administracija aktivno slijedi izraelske direktive ulazeći u sukob koji suštinski šteti američkim interesima.
Osvrćući se na rat koji je u toku, Carlson je naglasio da visoke brojke žrtava u Gazi objektivno predstavljaju genocid. Odbacio je optužbe da njegove kritike proizilaze iz antisemitizma, nazivajući takve etikete pukom taktikom zastrašivanja osmišljenom da se uguši svaka debata o stranom uplitanju u američko upravljanje.
Odgovarajući na kritike o vlastitim potencijalnim stranim vezama, Carlson je kategorički negirao da prima bilo kakvu finansijsku naknadu, kredite ili investicije od katarske vlade. Insistirao je na svojoj potpunoj finansijskoj nezavisnosti, ističući da nema dugova niti u vlasništvu posjeduje imovinu u Dohi.
S druge strane, iznio je ozbiljne optužbe na račun izraelskog rukovodstva u vezi s finansiranjem palestinskih frakcija. Ustvrdio je da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu ranije i sam tražio od katarske vlade da usmjerava sredstva direktno Hamasu. Komentator je naglasio ironiju trenutne retorike koja je usmjerena protiv Dohe zbog njenih navodnih veza s ovom militantnom grupom, s obzirom na prethodne zahtjeve izraelskog premijera.
“Izrael kontroliše našu politiku, barem kroz donacije za kampanje”, istakao je Carlson, odbacujući pokušaje da se njegova zapažanja okarakterišu kao šovinistička. Naglasio je da je preispitivanje finansijskog odnosa između američkih zakonodavaca i proizraelskih organizacija zapravo pitanje nacionalnog suvereniteta.
“Ovo nije antisemitska teorija zavjere. Cijeli život ovo gledam. Cijeli život ništa o tome nisam govorio. Bio sam zastrašen tvrdnjom da je svako ko to primijeti antisemit”.
Trenutni pejzaž lobiranja u Washingtonu uporedio je sa hipotetičkim scenarijem u kojem bi nacije poput Konga ili Lihtenštajna finansirale veliku većinu američkog zakonodavnog tijela.
“To me ne bi učinilo antikongoancem ili antilihtenštajncem. Nisam rasista zato što tako razmišljam. Bukvalno je tako jednostavno”, zaključio je Carlson.
