Kantonalni sud je u suštini potvrdio odluku Općinskog suda iz Zenice, odnosno da nije dozvoljeno uvođenje vanredne uprave u Novu Željezaru Zenica i to nakon žalbe na prvostepenu presudu Općinskog suda.
Kantonalni sud u Zenici nije samo odbio žalbe Vlade Federacije BiH i Grada Zenica na odluku kojom nije dozvoljeno uvođenje vanredne uprave u Novu Željezaru Zenica. U gotovo 30 stranica obrazloženja sud je detaljno odgovorio na gotovo sve argumente predlagača.
Jedna od ključnih poruka suda jeste da činjenica da je kompanija insolventna ili da postoje uslovi za stečaj sama po sebi nije dovoljna da bi bila uvedena vanredna uprava.
Sud naglašava da su uslovi propisani članom 10. Zakona samo početni, odnosno neophodni uslovi, ali da oni nisu dovoljni za otvaranje postupka. Pored toga, predlagač mora dokazati i druge zakonom propisane uslove, uključujući javni interes, proporcionalnost mjere i vjerovatnost da će vanredna uprava ostvariti cilj zbog kojeg se uvodi.
Sud smatra da Vlada FBiH nije ponudila dovoljno dokaza koji bi pokazali da postoji realna mogućnost da će vanredna uprava dovesti do boljeg ishoda nego redovni stečajni postupak.
Posebno se naglašava da predlagač nije dostavio analize, stručne procjene niti druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da će povjerioci biti namireni u većem obimu nego u stečaju, iako je upravo to jedan od osnovnih ciljeva zakona.
Jedna od poruka suda iz obrazloženja odgovara na tvrdnje Vlade da nije bila dužna unaprijed dokazivati uspjeh postupka.
Sud praktično poručuje da nije dovoljno otvoriti vanrednu upravu, a tek nakon toga tražiti način kako će ona uspjeti. Naprotiv, prije otvaranja postupka mora postojati najmanje vjerovatnost da će takav model restrukturiranja dati bolje rezultate od stečaja.
Drugim riječima, sud smatra da se vanredna uprava ne može koristiti kao eksperiment.
Sud prihvata da bi prestanak rada Nove Željezare imao posljedice po Zenicu i Zeničko-dobojski kanton.
U obrazloženju se navode podaci o više od 1.500 zaposlenih, značaju kompanije za metalni sektor, sistem daljinskog grijanja i lokalnu ekonomiju.
Međutim, sud zaključuje da ti podaci sami po sebi ne dokazuju postojanje sistemskih posljedica na nivou Federacije BiH niti opravdavaju ograničavanje prava drugih učesnika u postupku.
Time sud pravi razliku između lokalnog i kantonalnog značaja kompanije s jedne strane, te sistemskog značaja na nivou Federacije s druge.
Sud odbacuje tvrdnju da je bio dužan sam pribavljati dokaze kojima bi se dokazivala osnovanost prijedloga Vlade.
Navodi da je u svakom sudskom postupku upravo predlagač taj koji mora dokazati činjenice na kojima zasniva svoje pravo te da sud nije dužan “pribavljati dokaze za predlagača”.
U tom dijelu sud ističe da Zakon omogućava pribavljanje službenih podataka, ali ne oslobađa predlagača obaveze da dokaže osnovanost svog zahtjeva.
Sud jasno poručuje da institut vanredne uprave smatra izuzetnom mjerom koja može biti primijenjena tek kada su ispunjeni svi zakonski uslovi i kada postoji dovoljno dokaza da će ostvariti cilj zbog kojeg je propisana.
Podsjetimo, Vlada FBiH je ranije donijela zakon o uvođenju vanredne uprave u kompaniju Nova željezara Zenica te čak imenovao i privremenu upravnicu. Na to se žalio većinski vlasnik uputivši slučaj na sud, koji je danas donio pravosnažnu presudu u ovom predmetu.
