Tijelo na visokim temperaturama radi kao da ste u fizičkoj aktivnosti

Govoreći o tome zašto su vrućine ozbiljan zdravstveni problem, naveo je primjer starije žene koja je tokom velikih vrućina hodala oslanjajući se na štap, dok joj je jedan prolaznik savjetovao da se skloni sa sunca.

“Ona je odgovorila: ‘Hajde, Bogati, sunce je, nije led.’ To je jedan od osnovnih razloga zašto je ovo javnozdravstveni problem – zato što se ne shvata ozbiljno“, kazao je Omerhodžić.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije koje je iznio, samo u Evropi godišnje se bilježi oko 60.000 smrtnih slučajeva koji su direktno povezani s visokim temperaturama.

Omerhodžić je pojasnio da se u hipotalamusu nalazi centar za termoregulaciju, koji djeluje poput termostata i nastoji održati tjelesnu temperaturu između 36,5 i 37 stepeni.

Kada osoba izađe na temperaturu od oko 40 stepeni, tijelo se počinje zagrijavati, krvni sudovi se šire, a organizam pokušava da se rashladi znojenjem i isparavanjem.

“S obzirom na to da se krvni sudovi šire, srce mora dopumpavati krv i prema periferiji i prema unutrašnjim organima koji moraju nastaviti funkcionisati. Čak i zdrava osoba koja na visokoj temperaturi samo stoji i ništa ne radi, ima organizam koji radi kao da je u fizičkoj aktivnosti“, objasnio je.

Upravo zbog toga su trudnice, djeca, stariji i hronični bolesnici pod većim rizikom.

“Zamislite trudnicu koja izlazi na temperaturu od 43 stepena. Njeno tijelo već radi za dvije osobe, a uz to pokušava kompenzirati i visoku temperaturu. To je praktično dvostruko opterećenje“, rekao je naš sagovornik.

Poseban oprez potreban je i kod fizičkih aktivnosti.

Prema njegovim riječima, opasne situacije i smrtni slučajevi kod mladih često se dešavaju upravo zato što precijene vlastite mogućnosti i izlože se velikom naporu tokom najtoplijeg dijela dana.

Treninge bi trebalo organizovati u ranim jutarnjim ili kasnim poslijepodnevnim satima, kada sunce nije najjače.

Uz to je potrebno unositi dovoljno tečnosti, praviti pauze, nositi odgovarajuću odjeću i rashlađivati organizam.

Omerhodžić je dodao da su današnji toplotni valovi, prema meteorološkim procjenama, duži i intenzivniji nego ranije.

Problem predstavljaju i nagle promjene temperature, poput izlaska iz rashlađene prostorije na veliku vrućinu ili skakanja u hladnu vodu.

Prvi simptomi toplotne iscrpljenosti mogu biti grčevi u mišićima, slabost, malaksalost, iscrpljenost i opći osjećaj da se osoba ne osjeća dobro.

Do toga dolazi jer se krvni sudovi šire, pritisak opada, a tijelo znojenjem gubi vodu, minerale i elektrolite.

“Ako sjednete u hlad, odmorite, malo se raskopčate, unesete tečnost i vidite da se stanje popravlja, onda znate da ste u fazi toplotne iscrpljenosti“, naglasio je.

Ako se izlaganje vrućini nastavi bez odmora i rashlađivanja, stanje može prerasti u toplotni udar, kada organizam više nije u stanju održavati normalnu tjelesnu temperaturu.

Prema njegovim riječima, nakon prvih simptoma trebalo bi sačekati otprilike 10 minuta i pratiti da li se stanje poboljšava ili pogoršava.

Poremećaj svijesti, nerazgovijetan govor, dezorijentacija ili nemogućnost izgovaranja onoga što osoba želi reći znakovi su da treba odmah pozvati Hitnu pomoć.

Govoreći o pružanju pomoći, Omerhodžić je naglasio da osobu treba postepeno rashladiti i raskomotiti joj odjeću.

Ako je pri svijesti i normalno komunicira, može joj se dati voda.

Međutim, osobi bez svijesti nikada ne treba davati tečnost.

“Ako zateknete osobu bez svijesti, ni slučajno joj nemojte davati vodu, jer može doći do aspiracije i gušenja. Položite je na bok, zbog eventualnog povraćanja, i odmah zovite Hitnu pomoć“, upozorio je.

Iako se često preporučuje između 2,5 i tri litre vode dnevno, Omerhodžić smatra da se potrebe ne mogu jednako određivati za svaku odraslu osobu.

Količina potrebne tečnosti zavisi od tjelesne težine, aktivnosti, izloženosti temperaturi i drugih individualnih karakteristika.

“Moja supruga ima 49 kilograma, ja imam 100, a oboje smo odrasle osobe. Ne možemo završiti na istoj količini tečnosti“, naveo je dalje Omerhodžić dodajući da je najvažnije piti vodu postepeno i prije nego što se osjeti žeđ.

Ako osoba odjednom popije pola litre ili 700 mililitara vode tek kada je već jako žedna, organizam neće moći iskoristiti svu količinu onako kako bi mogao kada se tečnost unosi postepeno.

Aplikacije koje podsjećaju na unos vode, prema njegovim riječima, mogu biti korisne.

Tokom godišnjih odmora, festivala i koncerata povećava se konzumacija alkohola, gaziranih i zaslađenih pića, ali ona mogu dodatno opteretiti organizam.

Alkohol i kofein imaju diuretsko djelovanje, odnosno pojačavaju izlučivanje tečnosti, dok istovremeno ubrzavaju rad srca.

“Ljudi često kažu: ‘Popit ću pivo da se rashladim.’ Međutim, alkohol generalno nije dobar, a posebno nije dobar u ovakvim uslovima“, rekao je.

Što je koncentracija alkohola veća, organizam gubi više tečnosti.

Gazirana i zaslađena pića također nisu dobar izbor jer šećer doprinosi dodatnom gubitku vode.

S druge strane, mineralna voda, voće, povrće i napici koji sadrže elektrolite mogu pomoći u nadoknadi minerala izgubljenih znojenjem.

“Znoj nije samo voda. Tu su i minerali i elektroliti koji su važni za vitalne funkcije. Zato samo voda nekada nije dovoljna da nadomjesti sve što je izgubljeno“, pojasnio je.

Tokom visokih temperatura preporučuje se laganija hrana s više tečnosti.

Masna i teška hrana zahtijeva dodatni rad probavnog sistema, zbog čega organizam mora usmjeriti više krvi prema organima za varenje.

“Tijelo je na visokim temperaturama već opterećeno. Ako unesete nešto teško i masno, dodatno mu otežavate da radi svoj posao“, naveo je.

Posebnu pažnju potrebno je obratiti i na čuvanje hrane.

Namirnice koje sadrže jaja, mlijeko i druge lako kvarljive sastojke ne treba ostavljati na direktnom suncu, posebno tokom odlaska na plažu, jer se uz posljedice vrućine mogu javiti i trovanja hranom.

Omerhodžić je istakao da klima-uređaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mogu biti veoma važni u zaštiti zdravlja, naročito kod starijih osoba.

“Klima-uređaji spašavaju veliki broj života, posebno kod starijih osoba koje borave u klimatiziranim prostorijama. Ipak, problem može predstavljati prevelika razlika između vanjske i unutrašnje temperature. Preporučuje se da razlika bude između sedam i deset stepeni. Nagli ulazak iz velike vrućine u veoma hladnu prostoriju dovodi do sužavanja krvnih sudova i naglog povratka krvi prema srcu i drugim centralnim organima, što može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme“, rekao je.

Poseban oprez potreban je i kod čuvanja terapije. Kako je istakao Omerhodžić, na većini lijekova navedeno je da se čuvaju na temperaturi do 25 stepeni.

“I to je nešto što pacijenti, recimo, odnosno ljudi ne vode računa o tome. Ostave lijekove u nekakvu korpicu, ne znam gdje, koja je na suncu ili negdje gdje temperatura prelazi 30, 40 stepeni u toku dana i kasnije izgube efekat uopšte tih lijekova. Isto, recimo, kad idete na put, trudite se da lijekove koje nosite sa sobom ne budu u gepeku, nego recimo da budu u klimatiziranom prostoru, jer sama temperatura šteti aktivnim supstancama, da nema efekta uopšte”, naglasio je.

Skakanje u hladnu vodu nakon boravka na velikoj vrućini može izazvati isti temperaturni šok kao nagli ulazak u pretjerano rashlađenu prostoriju.

Tijelo tada pokušava sačuvati toplotu, krvni sudovi se naglo sužavaju, a krv se vraća prema centralnim organima.

“Može se desiti srčani udar, gubitak svijesti, a kod mladih osoba i utapanje. Kada izgubite svijest, ne znači vam ništa što ste fizički spremni“, upozorio je dodajući da u vodu treba ulaziti postepeno i dati tijelu vremena da se prilagodi.

Omerhodžić je posebno upozorio na rizike kod male djece i beba.

“Djeca se griju tri do pet puta brže nego odrasli i mnogo brže dehidriraju“, rekao je.

Kao čestu grešku roditelja naveo je potpuno prekrivanje dječijih kolica pelenom kako bi se dijete zaštitilo od sunca.

Time se, međutim, prekida cirkulacija zraka i unutar kolica stvara još viša temperatura.

Djeci je potrebna lagana i prikladna odjeća, sklanjanje sa sunca, zaštita izloženih dijelova tijela i redovna hidracija.

Kod djece mlađe od četiri godine znakovi dehidracije mogu biti izostanak mokrenja duže od šest sati, plač bez suza, suha usta i razdražljivost.

“Roditelji često procjenjuju prema sebi. Ako njima nije vruće ili nisu žedni, misle da nije ni bebi. A djetetu može biti pet puta gore nego odrasloj osobi“, kazao je.

Posebno su izloženi radnici u građevinarstvu, poljoprivredi i drugim djelatnostima na otvorenom.

Omerhodžić je podsjetio da bi poslodavci trebali organizovati radno vrijeme tako da se izbjegavaju najtopliji dijelovi dana.

Naveo je da osoba koja radi na temperaturi od 35 stepeni ima efikasnost manju od 50 posto.

“Ako poslodavca već ne zanima zdravlje radnika, treba znati da na toj temperaturi praktično ima pola čovjeka, jer radnik nema punu efikasnost“, rekao je.

Radnici bi trebali imati odgovarajuću odjeću, zaštitu od sunca, dovoljne količine vode i prostor za češće, kraće pauze tokom kojih se mogu rashladiti i oporaviti.

Građanima je preporučio da između 10 i 17 sati izbjegavaju boravak na otvorenom kad god je to moguće.

Ako ipak moraju izaći, trebaju tražiti hlad, sa sobom uvijek imati vodu i piti prije nego što osjete žeđ.

Posebnu pažnju treba posvetiti hroničnim bolesnicima, trudnicama, djeci i starijim osobama.

“Ne treba precjenjivati vlastite mogućnosti. Moramo ozbiljno shvatiti da visoke temperature mogu naškoditi zdravlju. Tijelo se na vrućini bori i radi mnogo više i moramo mu pomoći“, zaključio je doktor Orhan Omerhodžić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad