Raketa Falcon 9 poletjela je 15. januara 2025. godine, noseći lender Blue Ghost koji je razvila kompanija Firefly Aerospace sa sjedištem u Teksasu, kao i lender Resilience kompanije ispace sa sjedištem u Tokiju.
Blue Ghost je uspješno izveo meko slijetanje na Mjesec u martu 2025. godine, dok Resilience nekoliko mjeseci kasnije nije uspio sigurno sletjeti.
Dok se prvi stepen rakete, buster korišten za polijetanje, vratio na Zemlju, drugi, odnosno gornji stepen rakete Falcon 9 poslužio je kao radna mašina u svemiru za potiskivanje lendera na njihovom putu prema Mjesecu.
Za misije koje idu u nisku Zemljinu orbitu, obližnju regiju u kojoj Međunarodna svemirska stanica kruži oko naše planete, SpaceX i drugi operateri obično se rješavaju gornjeg stepena tako što mu dopuste da sagori u Zemljinoj atmosferi, rekla je Julianna Scheiman, direktorica NASA-inih naučnih i Dragon programa u SpaceX-u, na konferenciji za novinare u ponedjeljak.
“Ali za misije visoke energije moramo izvesti drugačiji manevar kako bismo osigurali da je sam drugi stepen siguran u skladu s odgovarajućim pravilima i propisima”, rekla je Scheiman.
“To smo uradili i ovdje za drugi stepen misija ispace i Blue Ghost, a ono što se dogodilo jeste da ga je kombinacija solarne aktivnosti i gravitacijskih sila stavila na putanju prema Mjesecu”, rekla je.
Nezavisni astronomi koristili su javno dostupne podatke kako bi pratili gornji stepen rakete Falcon 9 i utvrdili da se nalazi na putanji sudara s Mjesecem, navodi NASA. Agencijski Centar za proučavanje objekata blizu Zemlje, koji prati orbite svemirskih stijena koje bi mogle udariti u Zemlju, a vrlo rijetko i u Mjesec, također je potvrdio putanju udara gornjeg stepena.
“Nema opasnosti po Zemlju”, navodi se u izjavi koju je agencija podijelila s CNN-om. “NASA će nastaviti pratiti buster u svrhu obuke, kao i kasnije posmatrati mjesto udara u naučne svrhe”, dodaje se.
Astronomi širom Sjeverne i Južne Amerike, koji imaju najbolju priliku da posvjedoče udaru koji se očekuje u 2:35 ujutro po istočnoameričkom vremenu u srijedu (oko 8:30 po srednjeevropskom), usmjerili su zemaljske i svemirske teleskope prema Mjesecu u nadi da će zabilježiti ovaj događaj.
Iako šira javnost neće imati priliku uživo posmatrati udar, snimci i fotografije će najvjerovatnije postati dostupni nakon toga.
Naučnici mogu iskoristiti ovu rijetku pojavu, udar vještačkog objekta u Mjesec, kako bi naučili više o Zemljinom prirodnom satelitu, ali i kako bi se pripremili za zaštitu astronauta i buduće infrastrukture koja tamo bude poslata.
NASA planira stvoriti trajnije ljudsko prisustvo na površini Mjeseca kroz program Artemis. Međutim, kako sve više misija kreće ka Mjesecu, koji nema zaštitnu atmosferu poput Zemljine, upravljanje nagomilavanjem svemirskog otpada u lunarnoj orbiti postat će sve veći problem.
Posmatranje udara u Mjesec u realnom vremenu
Očekuje se da će gornji stepen rakete, čija se masa procjenjuje na oko četiri tone, udariti u površinu Mjeseca u blizini kratera Einstein, navodi se u još neobjavljenoj studiji čiji su autori grupa naučnika, uključujući i istraživače iz NASA-e.
Studija, koja trenutno čeka recenziju, predana je za objavljivanje u časopisu The Astrophysical Journal Letters. Autori su željeli unaprijed podijeliti svoja predviđanja o udaru kako bi omogućili astronomima da se pripreme za posmatranje događaja, rekao je koautor studije Darryl Seligman, docent na Odsjeku za fiziku i astronomiju na Univerzitetu u Michiganu. Ali udar neće biti vidljiv golim okom i mogao bi biti težak za uočavanje čak i kroz teleskope.
Bljesak udara, trenutak kada raketa udari u Mjesec krećući se procijenjenom brzinom od 2,43 kilometra u sekundi, trajat će najviše oko jednu sekundu.
“Ako zamislite da je Mjesec sat, udarit će otprilike tamo gdje bi bila desetka”, rekao je dr. Paul Wiegert, profesor astronomije i fizike na Univerzitetu Western u Londonu, u Ontariju, koji nije bio uključen u studiju. “Ali taj dio Mjeseca je trenutno osvijetljen, tako da će svijetli bljesak biti ublažen samom svjetlinom Mjeseca”, dodao je.
Međutim, oblak krhotina koji generiše dugačka cilindrična raketa mogao bi biti osvijetljen sunčevom svjetlošću, što bi istraživačima omogućilo da ga vide kroz teleskope, dodao je Wiegert. Korejski Pathfinder Lunar Orbiter pokušaće snimiti gornji stepen prije udara, a NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter pokušaće pregledati mjesto udara nakon toga.
Naučnici procjenjuju da će sudar stvoriti krater prečnika 20 do 30 metara, navodi se u studiji. Svemirske stijene redovno udaraju u Mjesec, a astronauti misije Apollo, kao i posada Artemis II, prijavili su da su nakratko vidjeli bljeskove udara dok su meteoroidi udarali u površinu Mjeseca. Ali udari vještačkih objekata poput gornjeg stepena rakete Falcon 9 dogodili su se samo nekoliko puta, navodi se u studiji.
Događaj dolazi u trenutku kada je SpaceX pod pomnim nadzorom u vezi s objavljivanjem svog prvog kvartalnog izvještaja o zaradi otkako je postao javna kompanija.
Razumijevanje lunarnih rizika
Povećanje istraživanja Mjeseca znači da je vjerovatnije da će više svemirskog otpada pogoditi Mjesec u budućnosti. Bilo kakav svemirski otpad koji predstavlja rizik za Zemlju obično sagori u atmosferi. Ali Mjesec nema zrak koji bi zaštitio njegovu površinu, napomenuo je Wiegert.
Također ne postoji formalizovano praćenje otpada koji postoji izvan naše planete. Umjesto toga, istraživanja koja traže potencijalno opasne asteroide identifikuju komade svemirskog otpada koji se zatim mogu pratiti. Budući da je teško pratiti i uočiti objekte koji udaraju u Mjesec, poznati događaj poput sudara gornjeg stepena pomaže naučnicima da steknu uvid u svojstva površine Mjeseca, rekao je Wiegert.
“Šta se dešava kada objekat udari u Mjesec? Znamo da stvara krater i, naravno, izbacuje materijal, ali mi zapravo ne razumijemo taj proces u velikim detaljima”, rekao je Wiegert.
“I sada kada imamo više svemirskih letjelica, a uskoro ćemo imati i astronaute na Mjesecu, zaista želimo bolje razumjeti taj proces”, dodao je.
Trenutne procjene sugerišu da bi stepen rakete mogao izbaciti stjenoviti materijal čak 805 kilometara od mjesta udara prije nego što ponovo padne na površinu Mjeseca, rekao je Wiegert.
Kada bi se ovakav događaj dogodio dok se astronauti i bilo kakva staništa, oprema ili svemirske letjelice nalaze unutar zone slijetanja na površini Mjeseca, to bi predstavljalo značajnu prijetnju.
“Objekti su male stijene koje se kreću pri veoma velikim brzinama, donekle uporedive s mecima, tako da želimo razumjeti te procese kako bismo to eliminisali kao izvor rizika”, rekao je. U tu svrhu, istraživači istražuju načine za potencijalno smanjenje šansi za takve sudare.
“Kao naučnica, i ja sam veoma uzbuđena što ću vidjeti posmatranje”, rekla je Scheiman. “Ali to je jedna od stvari na kojima radimo u partnerstvu s NASA-om i drugim odgovarajućim agencijama: Koja je najbolja buduća putanja odlaganja za misije visoke energije koje se nalaze u sistemu Sunce-Zemlja-Mjesec?”, dodala je.
