Pet je sati ujutro. Za pilote angažovane na požarištima počinje još jedan dan borbe s vatrom. Među njima je i pilot helikoptera Zeničko-dobojskog kantona Vahidin Mahmutović, koji već danima učestvuje u gašenju požara širom Bosne i Hercegovine.
Petak je. Helikopter slijeće u bazu Specijalne policijske jedinice MUP-a ZDK u Zenici, nešto iza 21 sat. Dan koji je počeo u pet ujutro za Mahmutovića završava tek oko 23 sata, nakon svih završenih obaveza, a novi počinje već u sedam sati.
Priprema helikoptera, planiranje letenja, koordinacija s općinama i kantonima gdje su aktivni požari, a potom ulazak u helikopter, odlazak do Tuzle radi dopune goriva i konačno dolazak na požarište.
Tako, ukratko, izgleda dan pilota koji se danima bore s vatrenom stihijom širom BiH.
Jajce, Maglaj, Zavidovići, Konjic i Trebinje samo su neka od područja odakle su proteklih dana stigli pozivi za gašenje požara na lokacijama koje nisu pristupačne vatrogascima, pa je gašenje moguće samo iz zraka.
Helikopteri Oružanih snaga BiH, helikopter Vlade ZDK, helikopteri Republike Srpske i AirTractori, angažovani su na požarištima gdje su proteklih dana bile ugrožene kuće, ali i ogromne površine prirode.
Kada se iznad požarišta pojavi helikopter, sve izgleda jednostavno. Mašina dolazi, uzima vodu, prilazi vatrenoj liniji i izbacuje je na požar.
Ipak, ono što se ne vidi sa zemlje jeste sve ono što prethodi tom trenutku, ali i ono što se događa u pilotskoj kabini dok se helikopter nalazi iznad požara.
“Letenje traži vrlo ozbiljan pristup svakom zadatku. Ja, recimo, planiram prelet iz Zenice do Tuzle samo da bih dopunio gorivo i spremio helikopter za narednu intervenciju. Mi smo spremni, ali priprema je ozbiljna”, kaže Mahmutović.
Za razliku od velikih sistema u kojima o različitim segmentima zračnih operacija brinu posebne službe, veliki dio posla kod ovakvih intervencija pada upravo na njega i tehničara koji ga prati.
“Ako treba da poletim u osam sati, ja sam dva do dva i po sata ranije u pripremi. Moraš sve provjeriti, pripremiti helikopter, gorivo, plan leta i sve ostalo. Ne možeš samo sjesti i poletjeti”, kaže Mahmutović.
A onda počinje ono zbog čega je helikopter i pozvan, borba s vatrom.
Posebno zahtjevan dio operacije jeste prilazak požarištu kada su vjetrovi nepredvidivi, posebno na području Konjica.
“Vjetrovi su užasni. Taj planinski masiv štiti, dijeli Bosnu od Hercegovine i onda se tu sve prelama. Ako imate južno strujanje odozdo, ono lagano dolazi od Jadrana, penje se uz planinu i onda se svaljuje prema Bosni, prema Sarajevu. Ako ide odozgo hladni zrak s kopna, onda imate drugu situaciju”, objašnjava Mahmutović.
Upravo zbog toga, kaže, pilot mora poznavati teren i razumjeti šta se događa sa zračnim masama.
“Kada prilazimo požaru, smanjujemo brzinu i tada helikopter postaje osjetljiviji. Tu su turbulencije, vjetar, promjene strujanja. Da sjedi neko sa mnom, rekao bi da se helikopter ruši. Ali ja znam šta se dešava i moram biti potpuno koncentrisan”, dodaje Mahmutović.
Ipak, kako kaže, to nije ni najteži dio posla.
“Momenat kupljenja vode je jedan od najsloženijih momenata. Ti si došao na vodu, prazno vedro je teško oko 60 kilograma i helikopter to praktično ne osjeća. Spuštaš se lagano, znači na dva i po do tri metra si od vode. Vedro se potpuno potopi i onda lagano krenemo na izvlačenje tog vedra”, opisuje naš sagovornik.
“To čupanje je najzahtjevniji momenat. Nije to samo potezanje. Ti moraš osjetiti helikopter, moraš znati šta se dešava i moraš biti spreman na reakciju.”
Na temperaturama koje dosežu 37 i 38 stepeni, situacija je dodatno komplikovana.
“Ja sa tim helikopterom radim i nosim hiljadu litara. Vojska je, recimo, jučer imala dva helikoptera koja su nosila vedra po 500 litara. Znači, naš helikopter nosi hiljadu litara, ali je to prvenstveno do helikoptera.”
Međutim, organizacija gašenja požara za sobom povlači i druge faktore o kojima pilot mora razmišljati.
Temperatura od 38 stepeni, hiljadu litara vode i dizanje na više od 1.500 metara nadmorske visine u roku od 60-ak sekundi predstavljaju veliko opterećenje za helikopter.
“U januaru možeš imati potpuno drugačije uslove. Možeš imati hladan zrak i drugačije performanse. Kada imaš 38 stepeni, onda sve moraš uzeti u obzir. Ne možeš se ponašati kao da je temperatura nula stepeni. To je psihofizički napor. Jednostavno, to su zadaci koji traže apsolutnu koncentraciju”, kaže Mahmutović.
Ono što vidi iz kabine često je mnogo teže od same borbe s tehnikom.
“Kad vidiš tu strahotu… U Zenici nemaš osjećaj koliko je to strašno dok ne odeš gore. Zamisli da je od Vepra spaljeno sve pa da ideš dalje prema Mošćanici. Da ti je sve to uništeno. Ne vidiš ništa osim sivila, sivog dima i poneke crne tačke.”
“Sve je u katastrofi. Jedna katastrofa. Nemam druge riječi. Ne znam kako ti opisati”, kaže Mahmutović govoreći o razmjerama požara u Konjicu.
Ipak, uprkos svim naporima i pritiscima, postoje trenuci kada umor, oprez i procjena rizika dobijaju potpuno drugačiju dimenziju.
Kada se vatra približi ljudima i njihovim kućama, kaže Mahmutović, pilot više ne gleda situaciju na isti način.
“Ako nema direktne ugroženosti stanovništva, ti moraš razmišljati o sigurnosti. Ali kada vidiš da vatra ide prema kućama, kada vidiš da su ljudi direktno ugroženi, onda se probudi nešto drugo.”
“Kada vidiš vatrenu liniju i vidiš da su tri kuće direktno ugrožene, onda daješ sve od sebe. Trudiš se uraditi ono što izgleda nemoguće. Ne možeš se igrati s tim. Moraš biti koncentrisan. Moraš znati šta radiš. Jer dole nisu samo stabla i trava. Dole su ljudi, kuće i njihova imovina”, izjavio je Mahmutović.
Za ovakve operacije, smatra Mahmutović, nije dovoljan samo pilotski ispit već i veliko iskustvo.
Ističe da na gašenju požara ne može biti angažovan neko ko nema iskustva, odnosno najmanje 500 sati prisustva na takvim operacijama.
Iza jednog naleta helikoptera, koji traje tek nekoliko minuta i koji građani vide sa zemlje, nalaze se sati pripreme, fizička iscrpljenost, dehidracija, psihički pritisak, borba s vjetrom i turbulencijama, ali i odluke koje pilot mora donositi iz sekunde u sekundu.
A kada iz kabine vidi da se požar približava kućama, kaže Mahmutović, sve ostalo postaje manje važno.
“Kada vidiš da vatra ide prema kućama i da su ljudi ugroženi, onda ne možeš samo okrenuti glavu. Moraš dati sve od sebe da uradiš ono zbog čega si tamo”, zaključio je Mahmutović.
