Postrojenje, koje je bilo u izgradnji oko mjesec dana i čiji se završetak približavao, trebalo je osigurati vodu za stotine porodica koje se suočavaju s ozbiljnom nestašicom zbog izraelskog genocidnog rata i razaranja.
Međutim, nekoliko izraelskih projektila u ponedjeljak je pogodilo stanicu i uništilo je prije nego što je počela s radom, naveli su stanovnici i očevici.
U napadima su oštećeni i deseci šatora koji su se nalazili oko postrojenja, kao i kuće koje su već bile oslabljene ranijim bombardovanjem.
Izraelski javni emiter Kan tvrdio je da je napad bio usmjeren na “skladište oružja Hamasa” u tom području. Palestinski stanovnici, međutim, ostali su bez još jednog prijeko potrebnog izvora vode tokom vrelog ljeta u Gazi.
“Željno smo čekali da stanica počne s radom. Rekli su nam da su radovi skoro završeni i da će voda uskoro stići u ovo područje. Onda su počeli zračni napadi i sve uništili”, rekao je Abu Mohammed, stanovnik Sheikh Radwana, za The New Arab.
“Ne tražimo nemoguće. Samo želimo vodu za piće i da operemo svoju djecu”, dodao je.
Abu Mohammed kazao je da je njegova porodica prisiljena skladištiti vodu kad god je uspije nabaviti, bez obzira na to koliko je mala količina.
“Ljeti se ne može živjeti bez vode. Djeca se moraju kupati, ženama je potrebna voda za kuhanje i čišćenje, a čak se i pitka voda sada mora pažljivo raspoređivati”, opisao je.
U blizini uništene stanice, Nuha Abu Issa, majka troje djece, opisala je kako je šrapnel oštetio šator njene porodice.
“Šator je pogođen šrapnelom i dijelovi su odletjeli. Mislili smo da će mjesto u kojem živimo biti sigurnije, ali čak ni vodena stanica nije bila pošteđena. Gdje ćemo sada? Kako ćemo doći do vode?”, rekla je.
“Na ovoj vrućini šator postaje pećnica. Nema dovoljno vode za piće, kupanje ili pranje odjeće. Kada pronađemo cisternu s vodom, čekamo satima, a ponekad se vratimo praznih ruku”, dodala je.
Zbog izraelskog genocidnog rata u Gazi, nabavka vode postala je svakodnevna borba koja počinje potragom za funkcionalnim izvorom, nakon čega slijede sati čekanja u redovima i na kraju povratak s količinama koje često nisu dovoljne za potrebe porodice.
Qusay Ghaleb, još jedan stanovnik, rekao je za TNA da su porodice morale čak i malu djecu učiti kako da racionalno koriste vodu.
“Vodu dijelimo na onu za piće, kuhanje i pranje. Ne možemo je koristiti kao prije. Čak i djeca sada znaju da postoji voda za piće i voda za čišćenje i da će se sa svakom dodatnom čašom voda brže potrošiti”, rekao je Ghaleb.
Kazao je da je uništenje stanice dodatno produbilo krizu s kojom se stanovnici već teško nose.
“Živimo među ruševinama svojih kuća i šatora, a sada je uništen čak i izvor vode koji smo čekali. Ljeto nikoga ne čeka, a djeca ne mogu podnijeti žeđ. Kada je kuća uništena, možete potražiti šator, a kada je šator uništen, možete ga pokušati popraviti. Ali šta uraditi kada ne možete pronaći vodu? Bez vode se ne može živjeti”, kazao je.
