Granatu koja je 28. augusta 1995. godine usmrtila najmanje 43 osobe i ranila 88 civila i vojnika na sarajevskim Markalama ispalili su pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK), zaključilo je Pretresno vijeće Haškog tribunala u presudi Ratku Mladiću.
U presudi je detaljno razmatrano pitanje mjesta s kojeg je ispaljena smrtonosna minobacačka granata, kao i tvrdnje kojima se pokušavalo osporiti odgovornost srpskih snaga. Vijeće je, međutim, zaključilo da dokazi koji su trebali dovesti u pitanje utvrđene činjenice nisu bili dovoljno pouzdani.
Prema zaključcima Vijeća, granata kalibra 120 milimetara pogodila je ulicu u neposrednoj blizini prepunjene pijace Markale 28. augusta 1995. godine u 11:10 sati. Najmanje 43 osobe su poginule, dok je 88 osoba ranjeno, od kojih mnoge teško.
Veliku većinu žrtava činili su civili, među kojima je bilo i djece, uključujući dijete od samo četiri godine. Među poginulima se nalazio i jedan pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Analiza kratera i putanje granate
Sud je razmatrao nalaze britanskog generala Ruperta Smitha, koji je nakon granatiranja razgovarao s različitim svjedocima i analizirao dostupne dokaze.
Nova analiza kratera, ponovno ispitivanje brazde koju je ostavio upaljač granate, kao i podaci da je granata pri ulasku pogodila krov ili zid, ukazivali su na pravac ispaljivanja prema jugozapadu.
Cymbeline radar, postavljen iznad starog grada Sarajeva, nije registrovao putanju granate. Smith je zaključio da to ukazuje na nisku putanju ispaljivanja, odnosno da je granata morala biti ispaljena s udaljenosti od najmanje 1.550 metara.
Sud je razmatrao i činjenicu da osmatračke tačke u blizini linija sukoba nisu prijavile da su čule pucanje s tih položaja. Smith je, međutim, smatrao da je izostanak takvih izvještaja značajan, jer minobacač kalibra 120 milimetara pri ispaljivanju proizvodi snažan zvuk.
Na osnovu tih podataka Smith je zaključio da su granate ispaljene s položaja bosanskih Srba izvan enklave, negdje između Lukavice i Miljevića.
Mladićevo negiranje
U presudi je razmatrana i reakcija tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića neposredno nakon napada.
Smith je 28. augusta 1995. godine telefonom razgovarao s Mladićem. Mladić mu je rekao da je njegov štab provjerio situaciju i utvrdio da nijednoj jedinici VRS-a nije bilo izdato naređenje za otvaranje vatre.
Mladić je tvrdio da je riječ o napadu “muslimanskih snaga” čiji je cilj bio diskreditovati VRS. Također je predložio formiranje mješovite komisije sastavljene od predstavnika obje strane radi istrage incidenta.
Mladić je kasnije tog dana, kao i narednog dana, ponovio Smithu da snage VRS-a nisu učestvovale u napadu.
Pretresno vijeće, međutim, nije prihvatilo ove tvrdnje kao dovoljno pouzdane da bi njima bile pobijene ranije utvrđene činjenice.
Vijeće je posebno navelo da je Mladić, kao komandant vojske koja je navodno ispalila granatu na Markale, mogao imati lični interes da se ogradi od granatiranja.
Sud je također naglasio da nije dobio informacije o tome koliko je Mladić intenzivno, ako je uopće, istraživao mogućnost da su njegove vlastite trupe ispalile granatu.
Sud odbacio iskaze koji su osporavali odgovornost SRK-a
Vijeće je razmatralo i iskaz Stevana Veljovića, komandanta 4. sarajevske lake pješadijske brigade, koja je u svojoj zoni odgovornosti obuhvatala i Trebević.
Veljović je tvrdio da njegova brigada 28. augusta nije imala minobacačke granate kalibra 120 milimetara na Trebeviću, te da čak i u slučaju da ih je imala, takve granate nisu mogle dobaciti do Markala.
Pretresno vijeće njegov iskaz nije prihvatilo kao dovoljno pouzdan. Navelo je da je Veljović mogao imati lični interes da se ogradi od granatiranja jer je bio komandant brigade koja je navodno ispalila granatu.
Posebnu pažnju Vijeće je posvetilo njegovoj izjavi tokom svjedočenja da je na sud “došao da brani generala Mladića”, kao i njegovom priznanju da se zbog zdravstvenog stanja ne može sjetiti svega.
Vijeće je zaključilo da je Veljovićeva tvrdnja o dometu granate bila previše uopćena jer nije ponudio dovoljno detalja koji bi potkrijepili tvrdnju o ograničenom dometu minobacačkih granata.
Sličan zaključak donesen je i u vezi s iskazom ruskog oficira Demurenka. On je tvrdio da granatu nije mogla ispaliti VRS. Međutim, Pretresno vijeće je njegov iskaz ocijenilo nepouzdanim, navodeći da je tokom svjedočenja često izbjegavao odgovore, davao nepotpune odgovore na ključna pitanja i iznosio tvrdnje koje su sadržavale unutrašnje nedosljednosti.
Nije bilo vojnih objekata u blizini Markala
Jedan od važnih elemenata zaključka Vijeća bio je i kontekst u kojem se napad dogodio.
U presudi se navodi da u blizini Markala nije bilo vojnih objekata i da je najbliži vojni objekat bio udaljen 500 metara.
Vijeće je također konstatovalo da su prije incidenta vlasti stanovnicima Sarajeva zabranile okupljanje i zadržavanje na javnim mjestima. Markale su, prema zaključku Suda, bile jedino mjesto u Sarajevu na kojem se još uvijek okupljao veliki broj ljudi.
Zbog toga je posljedica granatiranja bila posebno teška.
I četiri granate koje su pale u blizini Markala ispalio je SRK
Pretresno vijeće nije zaključak o odgovornosti SRK-a ograničilo samo na smrtonosnu granatu koja je pogodila Markale.
Istog dana, još četiri granate pale su između 200 i 300 metara južno od pijace, u blizini poslovnog centra UPI i zgrade Bošnjačkog kulturnog centra.
Te granate pale su u periodu između 11 i 11:30 sati, dakle u gotovo isto vrijeme kada i granata koja je pogodila Markale. Šest do sedam osoba je ranjeno.
Sud je utvrdio da je pravac ispaljivanja tih granata bio približno između 220 i 240 stepeni. Budući da su pale vrlo blizu mjesta na koje je pala smrtonosna granata na Markalama i da su sve eksplodirale u istom vremenskom periodu, Vijeće je zaključilo da su i njih ispalili pripadnici SRK-a.
Ključni zaključak
Iako su tokom postupka izneseni različiti iskazi i tvrdnje kojima se pokušavalo osporiti porijeklo granate, Pretresno vijeće je na kraju jasno zaključilo: “Granatu su ispalili pripadnici SRK-a”.
Vijeće je istovremeno naglasilo da tačan pravac ispaljivanja nije od presudnog značaja za ovaj zaključak. U presudi se navode različite procjene pravca, 160, 170 i 220 stepeni, ali je Sud ocijenio da nijedan od dokaza koje je razmatrao nije doveo u pitanje utvrđenu činjenicu da je granatu ispalio SRK.
Tako je u presudi Ratku Mladiću ostao nedvosmislen zaključak Pretresnog vijeća o jednom od najtežih napada na civile u opkoljenom Sarajevu: granatu koja je 28. augusta 1995. godine pogodila Markale ispalili su pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa.
