Protiv ove inicijative glasalo je 52,8 posto birača, dok je 47,2 posto podržalo nastavak pregovora, čime je vlada premijerke Kristrun Frostadottir pretrpjela značajan politički udarac.
Glavni argument protivnika članstva bio je očuvanje suvereniteta zemlje, posebno kontrole nad bogatim ribolovnim područjima koja imaju veliki značaj za islandsku ekonomiju.
Reykjavik je bio jedino područje u ovoj otočnoj zemlji sa oko 400.000 stanovnika u kojem je većina građana podržala ponovno pokretanje pregovora s Evropskom unijom.
Rezultat referenduma predstavlja i razočarenje za Brisel, gdje se Island posmatrao kao relativno jednostavan kandidat za proširenje Evropske unije.
Pojedini evropski zvaničnici smatrali su da bi članstvo Islanda moglo pomoći u smanjenju skepticizma prema daljem proširenju Unije, ali i strateški ojačati blok u trenutku kada sigurnost Arktika dobija sve veći značaj.
Island je prvi put podnio zahtjev za članstvo u EU 2009. godine, u jeku velike finansijske krize koja je teško pogodila njegovu malu ekonomiju. Pregovori su obustavljeni 2013. godine nakon dolaska euroskeptične vlade.
Zagovornici članstva sada su tvrdili da bi ulazak u EU mogao pomoći u smanjenju visokih kamatnih stopa i donijeti veću sigurnost u vremenu ratova i geopolitičkih tenzija, dok su protivnici upozoravali da bi članstvo ugrozilo suverenitet zemlje i kontrolu nad njenim ribolovnim područjima.
Vlada je kampanju opisivala kao trenutak “sad ili nikad”, ali su birači odlučili da pregovore ne treba ponovo otvoriti.
