Kojović je objavio poruku upućenu osobama koje veličaju osuđenika za genocid i druge ratne zločine.
“Volio bih da umijem vjerno opisati koliko se bijedno i bijesno osjećam ovih dana dok gledam ovo divljanje poklonika ratnog zločinca Mladića. Gledam snimke iz Bratunca, snimke s fudbalskih stadiona na kojima se slavi zlo i čovjek koji je iza sebe ostavio krv i pustoš i nepregledna groblja s imenima neproživljenih života. Potiskujem u sebi atavistički nagon da na prijetnju uzvratim gorom prijetnjom, na silu još većom silom, na primitivizam još većim primitivizmom, na zlo, još većim zlom. A znam da se mračno zlo u kojem žive oni koji slave Mladića i pokolje i genocide ne može pobijediti većim, crnijim, mrakom, nego samo svjetlom. Principom dobrote i razumom”, poručio je.
Navodi da je ovo apsurd s kojim su suočeni građani Bosne i Hercegovine.
“Ja sam Bosanac i Hercegovac. Tako sam odgojen i to je i prije nego što sam odrastao postalo dio mog karaktera. To je, iskreno govoreći, jedini identitet koji nisam birao a koji s ponosom nosim. Srbin sam po imenu i prezimenu i to mi znači isto onoliko koliko mi znači to što mi je kosa plava ili što sam visok 167 cm ili što volim Sigur Ros. Mada, da budem sasvim iskren, dodatna mi je radost bila što je baš Jovo Lukić, Srbin, dao gol za BiH protiv Kanade”, dodao je Kojović.
Pojasnio je i zbog čega se izjašnjava kao Srbin.
“Jedini razlog zbog kojeg sam se u CIK-u odlučio izjasniti kao Srbin, po ocu, a ne Hrvat, po majci, je bila moja želja da pokažem i dokažem da ima Srba koji vole svoju zemlju, koji se užasavaju i sramote zločina koji su u ime navodnog srpstva počinjeni na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Slično se možda ovih dana osjećaju Jevreji koji ne odobravaju izraelski genocid nad Palestincima. Ali, da budemo načisto, isto tako se stidim i zločina koje je počinio HVO pa i moja Armija BiH. Jer sve su to, barem za mene, počinili moji jer svi smo u ovoj mojoj Bosni i Hercegovini moji”, rekao je.
Kojović dalje navodi da mu je jedini cilj u politici pridobiti što veći broj ljudi da “shvate istinu devedesetih”.
“Da se suoče s mračnom stranom ljudske duše, da shvate da politika koja kontroliše medije i život može od dobrih, normalnih, običnih ljudi napraviti ubice, zločince, da od dobrih pa i loših komšija može napraviti smrtne neprijatelje i da riječi koje izgovaramo javno, pa makar i anonimno, hrane bijelog ili crnog vuka koji živi u svakom čovjeku. I nadao sam se i nadam se da će ljudi kad to shvate izabrati da žive slobodni od straha od mraka, da će izabrati slobodu da se obrazuju, obučavaju, stvaraju porodice, da se vesele životu i uspjesima svoje djece, svojih prijatelja, svojih komšija i svojih sunarodnjaka. Da idu pecati i pomoći komšiji da popravi krov i zezat ga kad mu fudbalski tim izgubi derbi”, rekao je Kojović.
Istakao je da mu je cilj bio i da se ljudi “takmiče u dobrom” nakon što “shvate šta je od njihovih života napravila politika i način razmišljanja u vrijeme mračnih devedesetih”.
“Da će naša zemlja ponovo postati ono što je bila, bratstvo u različitosti. Razumijem, mnogi će reći, to je san, to je utopija, naša Bosna više nikad neće biti kao što je bila. Znam da neće biti ista kao što je bila, jer nikad u istu vodu u rijeci ne možeš zagaziti dvaput, ali je možemo napraviti boljom nego što je bila. To je, možda, utopija i san i na njega ovih dana i sedmica napadaju obespamećeni jurišnici kulta zla i smrti. Napadati mogu. Ali pobijediti neće sigurno. Ako je barbarstvo, unatoč devedesetim i onome što ovih dana vidimo oko sebe, sanjati mirnu i sretnu Bosnu i Hercegovinu i nadati se da će ova nacionalistička noćna mora koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom jednom konačno prestati, ja se izjašnjavam krivim”, rekao je.
Na kraju je poručio da neće odustati od ovakvog razmišljanja i od borbe za BiH.
“Sam pred sobom priznajem da nemam izbora. Mrak mora biti pobijeđen svjetlom”, rekao je Predrag Kojović.
