Nakon naglog pada rezultata zabilježenog 2022. godine, mnogi su očekivali da je riječ o posljedici pandemije i poremećaja u školovanju. Međutim, rezultati objavljeni ove godine pokazuju da se pad ne samo nastavio već i ubrzao.
Iako stručnjaci upozoravaju da alarmantne trendove ne treba tumačiti bez opreza, podaci se poklapaju s drugim istraživanjima koja ukazuju na pad funkcionalnih vještina odraslih, slabije rezultate na nacionalnim testovima te sve veće probleme mladih s koncentracijom i učenjem.
Jedan od mogućih razloga je sve veća digitalna distrakcija, kako u učionicama tako i izvan njih. Dodatno pitanje predstavlja upotreba umjetne inteligencije, koja učenicima može olakšati izradu školskih zadataka, ali istovremeno može potkopati sam proces učenja ukoliko se koristi kao zamjena za vlastiti rad.
Ipak, dio stručnjaka smatra da problem nije samo u tehnologiji. Pažnja se sve više usmjerava i na promjene u načinu na koji se djeca podučavaju.
Finski model više nije uzor kakav je nekada bio
Tokom 2000-ih brojni obrazovni zvaničnici iz svijeta odlazili su u Finsku kako bi proučavali sistem koji je tada ostvarivao izvanredne rezultate na PISA testovima.
Finski model bio je zasnovan na većoj fleksibilnosti i autonomiji učenika, kao i na razvijanju prenosivih vještina poput kritičkog razmišljanja. Istovremeno, manji naglasak stavljen je na tradicionalne nastavne sadržaje, standardizirano testiranje i rangiranje škola.
Takav pristup ubrzo je počeo privlačiti pažnju drugih zemalja.
Međutim, postoji problem: u vrijeme kada su druge zemlje pokušavale preuzeti finski model, rezultati Finske već su godinama bili u padu.
Rezultati te zemlje danas su tek nešto iznad međunarodnog prosjeka, dok dio stručnjaka smatra da je njen nekadašnji izuzetni uspjeh bio povezan upravo s tradicionalnijim i sistematičnijim pristupom obrazovanju koji je koristila ranijih decenija.
Velika Britanija pokazuje drugačiji trend
Primjer Velike Britanije dodatno je otvorio raspravu o tome kakav pristup obrazovanju daje najbolje rezultate.
Škotska, Wales i Sjeverna Irska tokom 2010-ih krenuli su putem sličnim finskom modelu. U njihovim obrazovnim sistemima uvedeni su šire definisani ishodi učenja, dok je smanjen značaj tradicionalnih nastavnih programa, rangiranja škola i pojedinih standardiziranih testova.
Engleska je, s druge strane, zadržala tradicionalniji pristup.
Obrazovne vlasti uvele su strožije smjernice o sadržajima koje škole moraju obrađivati iz ključnih predmeta, uz zadržavanje rangiranja škola i mjerenja njihovih rezultata.
Petnaest godina kasnije, razlika je vidljiva u rezultatima.
Rezultati učenika u Engleskoj uglavnom su se održali, što je tu zemlju dovelo među deset najboljih obrazovnih sistema na međunarodnom nivou. Istovremeno, rezultati Škotske, Walesa i Sjeverne Irske značajno su pali.
Sličan primjer dolazi iz SAD-a
Sličan trend zabilježen je i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Država Mississippi, koja je ranije bila među najslabijima u zemlji, ostvarila je značajan napredak i u pojedinim područjima prestigla učenike iz znatno bogatije Kalifornije.
Posebno je značajan napredak među učenicima koji su ranije ostvarivali najlošije rezultate.
Jedno od objašnjenja za taj napredak jeste uvođenje nastavnih metoda zasnovanih na dokazima, uključujući rano učenje fonetike i sistematičnije razvijanje sposobnosti čitanja.
Mississippi je također pooštrio odgovornost škola kroz rangiranje i druge pokazatelje uspjeha, kao i kroz zahtjev da učenici savladaju osnovne čitalačke vještine prije prelaska u naredne razrede.
Da li strožiji sistem šteti djeci?
Jedan od čestih argumenata protiv sistema koji naglašavaju rezultate, testiranje i odgovornost jeste tvrdnja da takav pristup povećava pritisak na djecu.
Međutim, dostupni podaci ne potvrđuju nužno tu tvrdnju.
Daisy Christodoulou, direktorica organizacije No More Marking i autorica knjiga o obrazovanju zasnovanom na dokazima, navodi da učenici u Engleskoj prijavljuju slične nivoe sreće i pritiska kao njihovi vršnjaci u Škotskoj i Walesu. Prema tim podacima, nema značajnih razlika ni kada je riječ o mentalnom zdravlju.
Postavlja se i pitanje da li PISA testovi možda favoriziraju usko definisana znanja i zanemaruju šire sposobnosti poput kreativnosti i kritičkog razmišljanja.
Međutim, PISA je upravo osmišljena tako da procjenjuje kombinaciju znanja i sposobnosti koje bi učenici trebali razvijati bez obzira na obrazovni sistem u kojem se školuju.
Paradoks je u tome što su i kritičko razmišljanje i kreativnost često snažno povezani s količinom znanja koje učenik posjeduje.
Tehnologija samo dodatno pojačava problem
Zabrinutost zbog pada obrazovnih rezultata posebno je ozbiljna u vremenu kada djeca imaju sve veći pristup digitalnim uređajima, društvenim mrežama i alatima umjetne inteligencije.
Tehnologija može pomoći učenju, ali istovremeno omogućava i brojne prečice koje učenicima olakšavaju da dođu do gotovog odgovora bez stvarnog razumijevanja gradiva.
Zbog toga se sve više postavlja pitanje da li je problem samo u tehnologiji ili i u obrazovnim reformama koje su tokom prethodne decenije smanjile naglasak na znanje, disciplinu i rigoroznije standarde.
Najveća opasnost mogla bi biti kombinacija ta dva trenda: slabljenje obrazovnih standarda u trenutku kada digitalne distrakcije i alati koji nude brza rješenja postaju sve dostupniji.
U takvim okolnostima škole imaju sve teži zadatak da učenicima ne prenesu samo informacije, već da ih nauče kako da samostalno razmišljaju, razumiju gradivo i koriste stečeno znanje.
Rezultati PISA istraživanja sugeriraju da će upravo pitanje ravnoteže između znanja, kritičkog razmišljanja, tehnologije i odgovornosti škola biti jedno od ključnih pitanja obrazovanja u narednim godinama.
