Dok smatra da je izvještaj s pravom osudio odstupanje od decenijske dvostranačke politike i ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, Murphy istovremeno ukazuje na dijelove u kojima smatra da autorima nedostaje dokaza ili dubljeg razumijevanja lokalnih političkih prilika.
Radi se o izvještaju Billa Keatinga, najvišeg demokratskog člana Pododbora za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država.
Murphy je, nakon što je istakao tri stvari koje je Keatingov izvještaj o politici SAD-a prema BiH pogodio, sada istakao tri stvari za koje misli da ih je izvještaj pogrešno prikazao.
Koje su pozitivne stvari?
Murphy navodi da je Keatingov izvještaj dobrodošao dodatak raspravi o politici trenutne američke administracije prema BiH te da ga vrijedi pročitati.
“Tvrdnja izvještaja da politika administracije prema BiH predstavlja odstupanje od 30 godina dvostranačke politike prema BiH je tačna. Prethodne administracije su prepoznavale prijetnju koju etnonacionalisti u zemlji predstavljaju po teritorijalni integritet BiH, a time i po američke interese. Shodno tome, nastojale su odbraniti Dejtonski mirovni sporazum, BiH i institucije na državnom nivou, kao i pomoći u vođenju integracija BiH u euroatlantske institucije. Svega toga više nema”, naveo je on.
Smatra da je izvještaj upravu u dijelu kada kaže da je odluka o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i njegovim pristalicama bila duboko pogrešna.
“Dodik i njegov program ostaju najveća prijetnja teritorijalnom integritetu BiH. Ovaj teritorijalni integritet je sine qua non (uslov bez kojeg se ne može) za ‘stabilnost’, što je stvar jasna svima osim onima koji odlučuju o politici SAD-a prema BiH. Uprkos odluci administracije da ukine sankcije, Dodik je nastavio sa svojom destabilizirajućom retorikom, uključujući pozive na raspuštanje BiH”, pojasnio je.
Podsjeća da se Dodik prošle sedmice hvalio da se priprema za secesiju RS-a, pa čak i za Veliku Srbiju.
“Retorika ima posljedice, posebno u BiH”, dodao je Murphy te nastavio:
“Optužba izvještaja da administracija nije iskoristila svoj utjecaj kako bi osigurala dugoročno poštivanje (užasnog) dogovora koji je postigla s Dodikom je u potpunosti tačna. Za početak, administracija nije uspjela osigurati poništenje svih antidejtonskih, secesionističkih zakona koje je RS usvojila pod g. Dodikom, što je i priznala tokom saslušanja pred Odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma (HFAC) 15. septembra. Administracija je mogla i trebala učiniti više, ali joj se žurilo jer su oni koji su donosili odluku željeli ukinuti sankcije nekome čiji svjetonazor u velikoj mjeri dijele. Kako izvještaj sugerira, tvrdnje administracije da je njena diplomatija riješila krizu u BiH su smiješne”.
Šta su negativne stvari u izvještaju
On smatra kako izvještaj iznosi bombastične tvrdnje o tome kako korupcija pokreće politiku SAD-a u BiH, ali ih ne uspijeva dokazati.
“Umjesto toga, on ovaj zaključak opravdava uglavnom pozivajući se na općenito loš karakterni profil administracije i ukazujući na bolje potkrijepljene optužbe za korupciju izvan BiH. Možda će informacije prikupljene tokom nadzornih saslušanja o politici prema BiH, koje izvještaj obećava, otkriti korupciju o kojoj govori. Vidjet ćemo”, naveo je on.
Dalje je naveo:
“Izvještaj pati od nedostatka mašte utoliko što ‘priklanjanje Dodiku’ od strane administracije pripisuje korupciji, umjesto da uzme u obzir da ovaj zaokret u politici predstavlja iskrena, iako užasno pogrešna i neinformisana uvjerenja donosilaca odluka u administraciji. Desničarski kršćanski nacionalizam administracije nudi veću objašnjavalačku snagu za prihvatanje Dodika (i u manjoj mjeri Čovića) nego korupcija. To je ujedno i ono što politiku administracije čini opasnijom i destabilizirajućom”.
Kaže i kako je stav izvještaja o državnoj imovini razočaravajući jer mu nedostaju detalji i nijanse potrebne da bi se toj temi pristupilo na pravi način.
“Iako svakako postoji opasnost da bi se politika SAD-a o državnoj imovini mogla pomjeriti u smjeru koji odgovara Dodiku, teško je zamisliti kako bi to samo po sebi moglo proizvesti ishod kojeg se izvještaj s pravom pribojava, posebno imajući u vidu da je Parlamentarna skupština BiH, a ne bošnjački član Predsjedništva, taj koji mora usvojiti zakon o državnoj imovini”, rekao je Murphy.
Istakao je da ne postoji nikakva mogućnost da će poslanici iz bošnjačkih ili građanskih stranaka to učiniti, a izvještaj ne nudi nikakav vjerodostojan scenarij.
“Također je teško vidjeti da bi bilo koji visoki predstavnik iskoristio bonske ovlasti da riješi pitanje državne imovine na način koji preferira Dodik, ponajviše zato što nijedna zemlja članica PIC-a ne podržava korištenje Bonskih ovlasti za gotovo bilo šta”, dodao je on.
