Monako je vjerovatno mjesto s više superautomobila po kvadratnom metru nego bilo koje drugo mjesto na planeti, a ipak ta mala milijarderska oaza ne proizvodi nijedan vlastiti automobil. Međutim, jedna startup kompanija predstavila je 1990. godine nešto što je trebalo promijeniti svijet superautomobila. Na neki način to se i dogodilo, ali je automobil nestao bez traga, dok je rival preuzeo slavu.
Riječ je o modelu Centenaire, koji je kompanija MCA (Monte Carlo Automotive) proizvela u samo pet primjeraka između 1990. i 1992. godine. Osnovao ju je bivši vozač Formule 2 i CART-a Fulvio-Maria Ballabio uz pomoć impresivne postave velikana Formule 1 i autosporta.
Tu je udjela imao i Lamborghini, koji je ustupio 5,2-litarske V12 motore s 455 KS iz modela Countach 5000 QV. Kao i kod Lamborghinija, ta snaga se na stražnje točkove prenosila putem ručnog mjenjača. Međutim, šasija čini Centenaire posebnim i razlog je zbog kojeg model zaslužuje mnogo više priznanja nego što ga danas uživa.
Naime, ovo je bio prvi serijski superautomobil s monokokom izrađenim od karbonskih vlakana. McLaren je pionirski primijenio ovu tehnologiju na svojim bolidima Formule 1 1981. godine, a istu ideju je 1994. godine naposljetku iskoristio i na svom revolucionarnom cestovnom modelu F1. Međutim, MCA je prestigao McLaren za četiri godine, a Jaguarov model XJR-15 za nekoliko mjeseci. Drugi superautomobili poput Ferrarija F40, već su imali pojedine komponente izrađene od kompozitnih materijala, ali prije MCA niko nije napravio kompletnu šasiju od karbonskih vlakana.
Ipak, ponekad nije dobro biti prvi. Godina 1990. pokazala se kao loš trenutak za uvođenje novih tehnologija, barem za MCA. Prema izvještajima, više je razloga dovelo do neuspjeha Centenairea, uključujući cijene superautomobila s kraja osamdesetih i visoke troškove proizvodnje. Postoje čak i navodi da se novom vlasniku Lamborghinija, kompaniji Chrysler, nije svidjela ideja da isporučuje motore drugom proizvođaču superautomobila koji bi mogao privući pažnju s tada potpuno novog Diabla.
Prvobitni plan bio je prodati 100 primjeraka, ali prva faza nije uspjela dosegnuti ni dvocifren broj. Pokušaji ponovnog pokretanja projekta tokom devedesetih nisu bili ništa uspješniji. Ni pokušaj nastupa na utrci 24 sata Le Mansa nije urodio plodom, iako su prije toga dva automobila navodno tokom testiranja dostigla brzinu od 354 km/h.
Budući da su izuzetno rijetki, primjerci Centenairea se ne pojavljuju često na tržištu, ali jedan od pet proizvedenih automobila priprema se za aukciju Broad Arrow’s Zoute Concours Auction u Belgiji, koja će biti održana 9. oktobra. U opisu aukcijske ponude navodi se da je automobil bio prva proizvedena šasija korištena za sve, od testiranja do prezentacija. Nakon što je završio svoju ulogu, automobil je čuvao Lamborghini, a godinama kasnije poklonjen je osnivaču kompanije MCA Ballabiju.
Automobil je u jednom trenutku lakiran u plavu boju, a njegov naredni vlasnik ga je 2016. godine podvrgnuo potpunoj restauraciji i vratio mu originalnu boju Ivory, koja dodatno ističe crvenu kožnu unutrašnjost. Broad Arrow procjenjuje da bi automobil mogao biti prodat za 900.000 do 1,2 miliona eura. To zvuči kao ogromna suma novca za automobil za koji mnogi vjerovatno nikada nisu čuli, a koji pritom nije ni najljepši superautomobil iz devedesetih. S druge strane, moglo bi se tvrditi i da je to mala cijena za automobil koji je postavio temelje za generacije hiperautomobila koje će uslijediti.
