Mjesecima ste odbijali dati saglasnost na pojedine odluke u Upravnom odboru UIO dok se ne riješi pitanje poravnanja raspodjele PDV prema entitetima, tvrdeći da RS duguje FBiH, sad već, blizu 200 miliona KM. Kritičari kažu da ste time finansijski spor pretvorili u blokadu drugih državnih poslova. Gdje je granica između zaštite interesa FBiH i blokiranja funkcioniranja institucija BiH?
Kao prvo, tzv. kritičari nisu kritikovali po sadržaju teme, nego stranački. Da pojednostavim, tražilo se relativiziranje problema u cilju ublažavanja gnjeva javnosti prema nosiocima vlasti, strankama Trojke, zbog svima vidljivog neznanja, nerada i podaničke pozicije prema rušiteljima države, što i vodi u destrukciju države.
Ja bih im ponovo objasnio veoma jednostavno i svima shvatljivo: Držimo se zakona u svakoj aktivnosti institucija države i nižih nivoa vlasti, a ne samo kad to odgovara trenutno politički jačoj strani. Zakonska je obaveza, a ne finansijski spor da RS namiri FBiH dug i sve ostalo što slijedi treba također raditi zakonito.
Oni iz RS-a i njihovi partneri u rušenju i pljačkanju Bosne i Hercegovine, nepoštivanjem njenih zakona blokiraju institucije, a ne ja. Ponavljam, poštivanje svih zakona je jedino rješenje, sve ostalo je destrukcija institucija i države.
Za ekonomsku politiku Vlade FBiH koristili ste izraz “slobodni pad”. Šta biste vi uradili drugačije, kolika bi trebala biti minimalna plata, koliki doprinosi i odakle biste namirili eventualni manjak za penzije i zdravstvo?
Ustvari ja sam rekao i ponovit ću, to nije ekonomska politika, to je “slobodni pad”. U Vladi FBiH te odluke, koje rezultiraju slobodnim padom ekonomije kreira osoba koja ima diplomu fakulteta koji je proglašen nepostojećim, a i većina ostalih članova vlade nema bitno više znanja i kompetencija.
Oni sjednice vlade drže telefonski putem, iz restorana i kafana, na njima čak usvajaju i prijedloge zakona, dijele podsticaje, imenuju uprave najbitnijih javnih preduzeća. U svom mandatu su održali 70-ak redovnih i 371 telefonsku sjednicu. Takvim metodima rada donijeli su desetine i stotine odluka, koje nemaju nikakvog smisla, što bi narod rekao nemaju ni glavu ni rep.
Među prvim što su uradili, sa populistički motivima, podigli su minimalnu platu odjednom za 61%, zatim su smanjili doprinose za PIO i zdravstvo drastično, čime su prihode fondova iz kojih se to finansira smanjili za oko 15%. Da bi se spasili od masovnih otkaza odmah, preuzeli su isplatu uvećanih plata na budžet jednu godinu. Povećali su i penzije u ovoj godini za 15%. Sve to i još finasiranje svojih ćeifova i sumnjivih subvencija i podsticaja, pokrili su zaduživanjem po kamatnim stopama 5-6%. Rezultat je da su se za ovu godinu planirali zadužiti za 2,4 milijarde KM.
Rezultat upumpavanja većeg iznosa novca na isti BDP, istu količinu roba i usluga, je onakav kakav im je mogao, na početku reći svaki solidno obrazovan ekonomista, porast cijena i pad zaposlenosti. Cijene, naročito osnovnih roba i usluga su otišle za 34, 40, 50%, tako da radnici i penzioneri imaju platu i penziju u većoj brojci, ali za nju mogu kupiti manju vrijednost, siromašniji su.
Drugi rezultat koji će u narednom periodu biti uzrok dodatnih teškoća je da je u njihovom mandatu broj zaposlenih pao za oko 6.800, a da je istovremeno broj zaposlenih u administraciji porastao za 1.800.
Šta bih ja uradio ili šta treba uraditi vlast koja će doći 5. oktobra?Pa morat će zaustaviti propadanje i postepeno ispravljati greške u ekonomskom sistemu u državi. Dugo bi trebalo da se iznesu konkretni koraci, ali imamo ih mi koji očekujemo da će nas taj posao dočekati.
Trinaest godina ste vodili PIO i dobro poznajete taj sistem. Ako uđete u državni parlament, koji nema direktnu nadležnost u toj oblasti, šta kao ekonomski ekspert možete pomoći u toj oblasti?
Kao prvo, država je okvir za sve ostale nivoe i ispravnim radom državnih organa stvaraju se puno bolji osnovi za ono što odlučuju niži nivoi. Kao poznavalac tog sistema i državni parlamentarac, imat ću mogućnost da utječem na federalne organe da bolje kreiraju mjere iz oblasti ekonomske politike i penzijskog sistema.
Godinama ste bili u SDA, a na ovim izborima ste na listi Stranke za BiH. Šta je razlog za to?
Ja nisam imao namjeru da se kandidiram na ovim izborima, ali me pokrenula reakcija javnosti na temu graničnog prijelaza. Vidjeli ste da je desetine hiljada građana tražilo da me se bira, i to me motiviralo. SDA,odnosno krugovi,“halke“,koji kreiraju njen put su, motivirani isključivo karijerističkim kriterijima, odabrali da na liste i mjesta koja znače izbor postave one koji iza sebe imaju 5-6 mandata u poslaničkim klupama, a rezultate njihovog rada živimo.
Ja i gospodin Efendić se znamo i prijatelji smo preko deceniju, dijelimo iste vrijednosti i iste namjere za boljitak naše države, tako da smo zaključili da ja trebam u državni parlament te da idem sa liste Stranke za BiH.
Rekli ste da imamo državu, ali imamo lošu vlast. Ako nakon izbora SBiH bude u poziciji da učestvuje u formiranju državne vlasti, s kojim političkim partnerima biste mogli praviti većinu i koji su ustupci za vas neprihvatljivi, čak ako bez njih nema Vijeća ministara?
Na ovo pitanje najkompetentnije može odgovoriti predsjednik Efendić. Po onom što ja znam, a što kao vrijednost i dijelimo, SBiH nema namjeru u vlast sa tzv. Trojkom, jer su nam na bolan način dokazali da su nekompetentni, populisti i podanici političkih centara koji ruše državu. Nama partneri u vlasti mogu biti samo oni koji dokažu da su za rad po zakonu, u korist bolje budućnosti Bosne i Hercegovine.
