Osim zatvorske kazne, sud je Ljutiću naložio da u državni budžet uplati 579.720 eura (1,1 milion KM), odnosno iznos koji je potrošio na igre na sreću. U izrečenu kaznu uračunat će mu se sedam mjeseci koje je proveo u istražnom zatvoru, dok je obaveze plaćanja sudskih troškova oslobođen, piše Jutarnji.
Slučaj se odnosi na humanitarnu akciju pod nazivom “Hrabra žena želi živjeti”, koju je Ljutić pokrenuo 2019. godine s ciljem prikupljanja sredstava za liječenje supruge Ane-Marije. Njegovoj supruzi je pred kraj druge trudnoće dijagnosticiran rak dojke s metastazama na kičmi, jetri i limfnom sistemu. Nakon dugotrajne borbe i terapija, Ana-Marija je preminula 2023. godine.
Prema navodima iz optužnice, Ljutić je u periodu od novembra 2019. do juna 2020. godine nenamjenski trošio novac koji je pristizao na donacijske račune. Na njegove račune ukupno je uplaćeno blizu 579.000 eura, a tužilaštvo ga je teretilo da je najveći dio tog novca prebacivao na račune pružatelja igara na sreću, čime je počinio prevaru i pranje novca.
Iako je tokom suđenja negirao krivicu, Ljutić je na kraju iznio detaljnu odbranu u kojoj se pokajao i izvinio javnosti. Ispričao je kako mu se život raspao nakon suprugine dijagnoze te da je pod ogromnim stresom i depresijom spas potražio u online kockanju.
“Funkcionirao sam kao robot u brizi kako da preživimo. Noću nisam mogao spavati i iskočila mi je reklama za online igre. Sve je počelo bezazleno, radi druženja, a onda je trebalo zaigrati i za novac. Samo sam gledao kako da usmjerim misli i pobjegnem od svega. Ne mogu opisati koliko se kajem, to nisam smio napraviti”, izjavio je Ljutić pred sudom.
Dodao je i da mu je boravak u istražnom zatvoru pomogao da shvati šta je učinio te naglasio da nastoji održati obećanje dato supruzi na samrti da će sam odhraniti njihovu djecu.
Finansijski vještak Rodoljub Prpić detaljno je na sudu pojasnio tok novca, potvrdivši da je od ukupno uplaćenih 579.929 eura za igre na sreću direktno isplaćeno čak 558.165 eura.
Psihijatrijski vještak Davor Zdunić ocijenio je da Ljutić u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio klasični ovisnik o kocki, već je imao izraženu sklonost toj štetnoj navici kao “ispušnom ventilu” uslijed anksioznosti i poremećaja ličnosti, ali je zaključeno da mu nije potrebno psihijatrijsko liječenje.
Presuda je nepravomoćna, a strane u postupku imaju pravo žalbe.
