Benzinski automobili i dalje su jednostavan izbor za vozače koji prelaze manje kilometara, posebno u gradu i na kratkim relacijama.
Međutim, obični benzinac, a njih je ostalo veoma malo u ponudi, u prosjeku troši više goriva od hibrida, ali i od dizela. Veća potrošnja posebno dolazi do izražaja kod većih i težih automobila. Prednost benzinca je niža početna cijena, jednostavnija tehnologija i činjenica da kratke relacije manje opterećuju motor nego kod dizela. Održavanje je takođe povoljnije nego kod dizela.
Najjednostavniji i najisplativiji benzinac je klasični atmosferac, neopterećen turbinom i bilo kakvom elektrifikacijom. Takvih skoro da nema, pa se i blagi hibridi već smatraju “benzincima”. Iznimka je recimo Toyota Corolla 1.5 VVT-i.
Dizel je i dalje sinonim za nisku potrošnju. U prosjeku troši najmanje od ove tri opcije, a prednost posebno pokazuje na otvorenoj cesti i autoputu. Zbog većeg obrtnog momenta odgovara i većim automobilima. Ako godišnje prelazite mnogo kilometara, naročito više od 20.000 km, dizel može imati ekonomsku logiku.
Njegova slabija strana je gradska vožnja i kratke relacije, gdje savremeni sistemi za kontrolu emisija (DPF, EGR…) mogu donijeti dodatne i često hiljade i hiljade maraka troškova održavanja.
I dizelaša je sve manje. Najviše ih i dalje ima u Volkswagen grupaciji, kod njemačkih premiuma BMW-a i Mercedesa, te Stellantisovih automobila koji dizel motore dijele s Toyotom. Ima još kod nekih drugih proizvođača, ali isključivo kod većih ili privrednih vozila.
Hibrid mijenja pravila igre. Kombinacija benzinskog i električnog motora posebno je efikasna u gradu, gdje često usporavanje i kočenje omogućavaju rekuperaciju energije, dok se električni motor koristi pri manjim brzinama. Zato hibrid može trošiti osjetno manje i od benzinca i od dizela u gradskoj vožnji, često oko četiri litra benzina na 100 pređenih kilometara.
Na autoputu je situacija drugačija. Pri većim i konstantnim brzinama prednost električnog dijela hibridnog pogona je manja, pa potrošnja raste. U takvim uslovima dizel obično ostaje najštedljiviji, dok hibrid može izgubiti dio svoje prednosti u odnosu na benzinca koji je negdje u sredini.
Dok je u garanciji u servisu također najviše “pazi” na novčanik vlasnika, jer kočnice jedva da troši, a nema ni standardnog velikog servisa, mjenjača, niti koristi AdBlue kao dizeli itd.
Zato se razlike mogu pojednostavljeno prikazati ovako: dizel u prosjeku troši najmanje, benzinac najviše, dok hibrid svoju najveću prednost pokazuje u gradu. Na autoputu hibrid gubi dio prednosti, dok dizel tada posebno dolazi do izražaja. Takođe, najviše cijene održavanja ima dizel, pa benzinac i na kraju hibrid.
Naravno, potrošnja zavisi od konkretnog modela, motora, mase automobila, brzine i stila vožnje. Ipak, kod izbora pogona najvažnije je pitanje gdje ćete automobil najčešće voziti.
Ako su to kratke gradske relacije, hibrid ima jasnu prednost u pogledu potencijalne uštede goriva. Ako je automobil namijenjen dugim putovanjima i velikoj godišnjoj kilometraži, dizel ostaje vrlo racionalna opcija. Za manju kilometražu i povremenu vožnju, benzinac je jednostavan i praktičan izbor.
Na kraju, nije dovoljno gledati samo cijenu goriva. Treba gledati ukupnu potrošnju, godišnju kilometražu, cijenu automobila i troškove održavanja. Tek kada se sve sabere, može se vidjeti koji pogon je zaista najisplativiji.
