Suzuki SX4 je bio rani predstavnik crossover klase i uglavnom je zadovoljio kvalitetom izrade i trajnošću nudeći se s matičnim 1.6 benzincem i Fiatovim dizelom.
Njegov vlasnik, 70-godišnji Peter Krombeen iz Nizozemske, sa ovim automobilom prešao je više od 600.000 kilometara, koristeći ga svakodnevno za posao, putovanja, odmore i posjete porodici.
Peter je automobil kupio 2011. godine, kada je na satu bilo oko 54.000 kilometara. Pokreće ga atmosferski 1,6-litarski četverocilindarski motor sa 107 KS i 145 Nm obrtnog momenta.
Bez većih kvarova
Peter je na ovaj Suzuki naišao kod prodavača Toyote u Bredi.
“Nikada ranije nisam čuo za SX4, ali izgledao je dobro i odmah mi se svidjela visoka pozicija sjedenja.”
Peter je mnogo vozio ovaj japanski automobil. Naime, svakog radnog dana putovao je iz Rijsbergena u Borssele u pokrajini Zeeland, gdje je radio kao stolar u nuklearnoj elektrani.
Za sve te godine automobil nije imao mnogo ozbiljnih kvarova. Najveći problem bio je dihtung glave motora i mikroremen. Kada je kaiš pukao na autoputu, prestala je raditi i vodena pumpa, pa se motor počeo pregrijavati. Nakon popravke automobil je nastavio služiti bez većih problema.
Međutim, nakon više od 600.000 kilometara posljedice dugogodišnje vožnje postale su očigledne. Kada je SX4 stigao na detaljan pregled za AutoWeek, mehaničar Tim de Leeuw nakon probne vožnje nije bio posebno optimističan.
“Nećemo imati spisak problema, nego cijelu listu.”
Karoserija je puna tragova korištenja, lak je na pojedinim mjestima oštećen, farovi su zamagljeni, dok su volan, mjenjač i dijelovi unutrašnjosti vidljivo istrošeni.
Ipak, automobil je za svoje vrijeme imao zanimljivu opremu. Već 2007. godine nudio je ulazak i pokretanje bez ključa, kao i CD uređaj i putni računar.
Problemi su se nagomilali
Pregled je pokazao ozbiljno istrošenje prednjeg ovjesa. Prednji ležaj proizvodi buku, kugle na obje strane imaju prevelik luft, a automobil jako lupa preko neravnina. Prisutan je i problem s vibracijama prilikom kočenja.
Pronađeni su i problemi sa upravljačkim mehanizmom, izduvnim sistemom i poluosovinama. Motor izbacuje ulje i rashladnu tečnost, dok ulje curi i iz mjenjača.
Zanimljivo je da su amortizeri, prema pregledu, vjerovatno još uvijek originalni fabrički dijelovi koji su izdržali više od 620.000 kilometara.
Automobil je tokom godina ipak redovno održavan. Mijenjani su kočnice, kaiševi, akumulatori, gume, dijelovi auspuha, kompresor klime i mali hladnjak, a rađena je i reparacija glave motora.
Vrijedi li ga popraviti?
Tu nastaje najveći paradoks. Auto je još uvijek dovoljno funkcionalan da bi mogao nastaviti služiti vlasniku, ali njegova tržišna vrijednost u Nizozemskoj procijenjena je na samo oko 682 eura.
Problem je što bi popravke potrebne za njegovo vraćanje u dobro stanje koštale znatno više od same vrijednosti automobila.
Peter ipak ne želi odmah odustati. Spreman je uložiti oko 1.200 eura kako bi ga osposobio i nastavio voziti. Ako bi račun bio mnogo veći, razmislio bi o drugom automobilu. Čak razmatra mogućnost da sa svojim SX4 stigne do 750.000 kilometara.
Njegova supruga Els, međutim, nema isti entuzijazam. Ona bi radije kupila drugi automobil, ali ima jedan uslov – mora biti crven.
Na kraju, ovaj Suzuki SX4 pokazuje da kilometraža nije uvijek najvažnija stvar. Automobil može biti mehanički impresivno izdržljiv, ali nakon toliko godina i kilometara počinje dolaziti trenutak kada se popravke jednostavno više ne isplate.
Za tržište ovaj SX4 vrijedi tek nekoliko stotina eura. Za Petera, međutim, vrijedi mnogo više, jer ga je godinama vozio na posao, putovanja i odmore. Neki automobili prestanu biti isplativi mnogo prije nego što prestanu biti korisni.
