Odluku o dodjeli naziva ulice po Beograđanki koja je ostala u Goraždu u najtežim godinama gradsko vijeće Goražde,na prijedlog Dženisa Ćulova, predsjedavajućeg vijeća usvojilo je 13. marta, a dr. Dušanka Vujasić je postala prva žena po kojoj je nazvana jedna ulica u ovom gradu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Goražde je tako još jednom potvrdilo da pamti one koji su u njegovim najtežim trenucima ostali uz svoje građane, njegujući sjećanje koje je svih ovih godina živjelo u pričama, u tišini i u zahvalnosti onih koji nisu zaboravili.
Svečanosti su prisustvovali članovi porodice dr. Dušanke Vujasić iz Srbije i Hrvatske, te brojne zvanice. Posebno emotivno bilo je obraćanje njenog sina Slobodana Vujasića kojeg su emocije preplavile.
“Hvala vam na ovoj časti, ponosan sam što je moja majka dobila ulicu iako bih volio da nije dobila ulicu zato što onda ne bi morala da bude primjer apsurdnosti ovog rata, a ona to jeste. Mi smo njeni potomci i to smo sa ponosom”, poručio je Slobodan Vujasić.
Njen suprug Zvonko Vujasić na otvaranje je stigao iz Hrvatske gdje danas živi.
“Drago mi je i zahvalni smo gradu Goraždu i svima da su jednostavno građani pokazali da je poštuju i cijene. Mnogi su hrabri ginuli, mnogi su spašavali druge, to je jedan istinski čin, nešto pozitivno i daje moralnu podršku ljudima . Ona je imala prijatelje ovdje, bila je odlučna, hrabra, bila je realna i jednostavno, takva je bila po svom karakteru”, ispričao je Zvonko.
Dušanka Vujasić rođena je 1957. godine u Beogradu, a u Goražde je stigla početkom osamdesetih godina nakon udaje za Zvonka, i zaposlila se kao stomatologinja u Domu zdravlja. Bila je prepoznatljiva po stručnosti, ali i po toplini i načinu na koji je pacijentima vraćala smirenost u najtežim trenucima.
Kada je 1992. godine počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, dok su mnogi tražili spas, odlučila je da ostane uz ranjene, bolesne, uz ljude kojima je bila najpotrebnija. Prema svjedočenjima njenih kolega, dr. Dušanka učestvovala je u zbrinjavanju ranjenih, pomagačla hirurškim ekipama, smirivala pacijente, i bila uz njih u trenucima kada medicina često nije imala sve odgovore. U gradu u kojem je svaki izlazak na ulicu nosio rizik, ona je svakog dana dolazila na posao.
Kobnog 27. aprila 1993. godine, i pored intenzivnog granatiranja koje je toga dana pogodilo više dijelova grada, dr. Dušanka stigla je u Dom zdravlja. Svjedoci bilježe da je već ranije toga jutra grad bio izložen teškoj vatri, ali su ljekari ostajali na svojim radnim mjestima, svjesni da ranjenici ne mogu čekati. Tog dana jedna od granata pogodila je zgradu Doma zdravlja i u tom napadu živote su izgubili dr. Dušanka Vujasić i njen kolega dr. Hasan Imamović. U trenutku pogibije, dr. Dušanka je bila u šestom mjesecu trudnoće.
Njena smrt duboko je potresla grad koji je već bio naviknut na gubitke, ali nikada na gubitak onih koji su svakodnevno spašavali druge. I danas se u Goraždu pamti slika bolnice pod ruševinama, improvizovanih odjeljenja i ljekara koji su, uprkos svemu, ostajali uz svoje pacijente do posljednjeg trenutka dok na spomen-ploči Kantonalne bolnice Goražde njeno ime stoji uklesano među zdravstvenim radnicima koji su dali živote u tom periodu. 33 godine poslije i jedna ulica nosi njeno ime..
“Ovo je stvar mnogo šira od Goražda i Bosne i Hercegovini, naši istinski heroji mira u doba rata su poprilično nepoznati”, poručio je novinar Dragan Bursać.
Gradonačelnik Goražda Ernest Imamović kazao je da imena ovih ljekara danas simboliziraju najviše vrijednosti ljudskosti, hrabrosti i profesionalne etike.
“Danas je čast biti ovdje i svjedočiti nečemu što je civilizacijski moralno jer početkom devedesetih Dušanka je uradila nešto što mojoj mladoj generaciji je inspiracija”, poručio je Imamović.
U gradu koji je preživio opsadu ulica dr.Dušanke Vujasić ostaje kao trajni podsjetnik da su postojali ljudi koji su birali ostati onda kada je bilo najteže. I koji su, ostajući, postali dio njegove najdublje historije.
