Peking je već od decembra 2024. primjenjivao bescarinski režim za 33 najmanje razvijene afričke države, a sada ga širi na gotovo cijeli kontinent. Kineske vlasti taj potez predstavljaju kao jednostrani korak kojim Africi nude nultu carinsku stopu, dok analitičari upozoravaju da carine nisu glavna prepreka afričkom izvozu.
Lauren Johnston, viša istraživačica pri AustChina Instituteu, ocijenila je da se Kina ovim potezom predstavlja kao liberalniji trgovinski partner i politički kontrast SAD-u. Dodala je da bi veći izvoz afričkih poljoprivrednih proizvoda mogao “pomoći rastu prihoda u ruralnim područjima, unaprijediti produktivnost sela i na kraju smanjiti glad i siromaštvo”.
Ipak, trgovina između Kine i Afrike obilježena je sve većom neravnotežom u korist Pekinga. Prošle godine afrički trgovinski deficit s Kinom porastao je za 65 posto i dostigao oko 102 milijarde dolara. Afrički izvoz u Kinu i dalje se uglavnom zasniva na mineralima i sirovinama, poput sirove nafte i metalnih ruda, dok su među glavnim kineskim partnerima u Africi Angola, Demokratska Republika Kongo i Južna Afrika.
Jervin Naidoo iz Oxford Economics Africa upozorio je da mnoge afričke ekonomije i dalje imaju ograničene industrijske kapacitete, slabu logistiku i veliku zavisnost od izvoza sirovina, što samo smanjenje carina ne može riješiti. Slično smatra i Alfred Schipke iz East Asian Institutea u Singapuru, koji kaže da će kratkoročni efekti vjerovatno biti skromni i koncentrisani u zemljama koje već imaju izvozni kapacitet.
Političku dimenziju ima i izuzimanje Esvatinija, jedine afričke države obuhvaćene ovom odlukom koja održava diplomatske veze s Tajvanom. Analitičari smatraju da je riječ prije svega o političkoj poruci Pekinga, uz ograničen ekonomski učinak.
