Kako navodi psihologinja Rem Raouda, roditelji koji su bliski sa svojom odraslom djecom izbjegavaju pojedine postupke. Naime, Raouda tvrdi da poslušnost i povezanost nisu isto i da kontrola ne stvara odnos kojem se djeca žele vraćati. Roditelji koji njeguju bliskost ne insistiraju uvijek na tome da imaju posljednju riječ. Bitnije im je očuvati komunikaciju nego dokazivati da su u pravu.
“U takvim situacijama umjesto ispravljanja poručuju: ‘Hajde da to zajedno riješimo'”, kazala je Raouda za CNBC.
Prema mišljenju ove psihologinje, ignorisanje emocija ne pomaže djetetu da ih razumije, već ga uči da ih potiskuje. Roditelji koji ostaju bliski s djecom stvaraju prostor u kojem su osjećaji prihvaćeni. Umjesto brzog nuđenja rješenja, pokazuju razumijevanje riječima.
Raouda naglašava da pokušaj mijenjanja djetetove ličnosti može narušiti odnos. Bitno je dopustiti djetetu da bude ono što jeste, čak i kada je to izazovno za roditelje.
“Podrška osjetljivosti ili izraženoj ličnosti jača povjerenje i osjećaj prihvaćenosti. Djeca koja odrastaju uz takav pristup ne osjećaju potrebu da traže potvrdu van porodice. Djeca trebaju znati da njihova vrijednost ne zavisi od uspjeha ili neuspjeha. Umjesto fokusiranja na rezultate, uspješni roditelji pokazuju interesovanje za djetetova osjećanja i iskustva”, tvrdi psihologinja.
U teškim trenucima roditelji izbjegavaju osudu i podstiču razgovor pitanjima poput: “Ispričaj mi šta se desilo”. Na taj način djeca lakše razvijaju povjerenje i otvoren odnos s roditeljima.
Raouda ističe da izvinjenje igra ključnu ulogu u odnosu s djetetom. Kada roditelji priznaju grešku, pokazuju da je odgovornost dio zdravog odnosa. Takvi trenuci dugoročno jačaju povjerenje i povezanost.
